Hrvatska policija optužena za spaljivanje mobitela i pasoša tražitelja azila
MUP Hrvatske sve je navode nevladinih aktivista o spaljivanju dokumenata i mobitela demantirao, uz napomenu kako nisu potvrđeni, te da nema nikakvih prijava i saznanja o navodnim događajima.
Čini se da granična policija Hrvatske spaljuje odjeću, mobitele i pasoše oduzete tražiteljima azila koji pokušavaju ući u Evropsku uniju, prije nego što ih vrati u Bosnu i Hercegovinu.
Izvještaj s fotografijama spaljenih ličnih stvari zajedno sa svjedočanstvima o seksualnom napadu i batinama koje su tražitelji azila dobili od policije, s The Guardianom je podijelila humanitarna organizacija No Name Kitchen (NNK), najnoviji je navodni dokaz brutalnosti nad ljudima koji dolaze na granice Evropske unije.
Nastavite čitati
list of 4 itemsZelenski liderima EU predstavio plan pobjede, traži veću pomoć uoči ‘opasne zime’
Tusk brani oštar stav prema migrantima
Italija prebacila prve migrante u centar u Albaniji
Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske ubrzo je sve navode demantiralo, uz napomenu kako nisu potvrđeni te da „čak ni Neovisni mehanizam nadzora nije zaprimio nikakvu prijavu te nema saznanja o navodnim događajima“.
Kršenje međunarodnog prava
Svaki dan hiljade ljudi iz južne Azije, Bliskog istoka i sjeverne Afrike, a sve više i Kine, pokušavaju prijeći Balkan krećući se prema Evropskoj uniji. Objekata za njihov smještaj je malo, pa su ljudi prisiljeni veći dio napornog putovanja provoditi u improviziranim kampovima ili na željezničkim stanicama, prenosi The Guardian.
Mnoge od njih zaustavlja i pretražuje hrvatska granična policija, a neke navodno pljačkaju i silom vraćaju u Bosnu i Hercegovinu, gdje su hiljade tražitelja azila zaglavljene na nerijetko niskim temperaturama.
Takvo postupanje predstavlja očito kršenje međunarodnog prava, koji propisuje da tražiteljima azila mora biti pružena prilika da podnesu zahtjev za azil po ulasku u državu.
Organizacija NKK detaljno je opisala lokacije osam velikih „gomila za spaljivanje“ na kojima su hrvatski policajci navodno palili lične stvari i dokumente koji su potrebni za zahtjev za azil kada uđu u Evropsku uniju.
Spaljeni pametni telefoni mogli bi sadržavati dokaze o zlostavljanju od strane hrvatske policije u obliku snimaka i fotografija koje su napravili tražitelji azila, kazali su iz NKK-a.
Aktivisti NNK-a posjetili su bosansko-hrvatsku granicu krajem 2023. i početkom 2024. u potrazi za dokazima o spaljenim gomilama spomenutim u svjedočanstvima ljudi vraćenih s granice, koje prethodno nisu potvrdili.
Ova organizacija je identificirala lokacije na mjestima poznatim po vraćanju tražitelja azila i dokumentirala lične karte, poluspaljene torbe, stotine mobitela, pari obuće, naočala, zvaničnih vladinih dokumenata, uređaja za punjenje mobitela, novca i drugih predmeta za svakodnevnu upotrebu koji potvrđuju spomenuta svjedočanstva.
Navodno nasilje granične policije
Prikupili su i svjedočanstva o navodnom nasilju granične policije.
U decembru prošle godine, 23-godišnja trudna Marokanka je ispričala da su je hrvatski policajci seksualno napali, prije nego što su čuvari spalili njene stvari, zajedno sa stvarima drugih članova njene grupe.
Ova žena, koja je putovala s mužem, još jednom ženom i troje maloljetnika, ispričala je da su je granični policajci podvrgnuli invazivnom pretraživanju, uključujući i unutrašnjost genitalija i da su joj prijetili silovanjem.
Pretraživanje je „najgora stvar koja mi se desila“, ispričala je žena. „Draže bi mi bilo da me pretukao nego što me pretraživao na taj način.“
Nakon što su granični policajci pustili ovu grupu koje je pobjegla nazad u Bosnu i Hercegovinu, kaže da je vidjela kako policajci spaljuju predmete koje su im oduzeli.
Prema drugom svjedočanstvu, iz novembra 2023. godine, grupu od četiri Marokanca, policajci su navodno pretukli, a potom spalili njihove lične stvari.
Policajci su navodno natjerali muškarce da hodaju bosi po vrućem pepelu, prijeteći im pendrecima. Prema riječima uposlenika NNK-a, Marokanac koji je dao ovu izjavu imao je opekotine na tabanima.
Hrvatska sve negira
Uprkos svjedočanstvima humanitarnih radnika i novinara, Hrvatska dosljedno negira da je vraćala tražitelje azila u Bosnu i Hercegovinu ili koristila nasilje protiv njih. NNK je nedavno predao dokaze koje je prikupio specijalnom izvjestitelju UN-a o mučenju.
Glasnogovornik hrvatskog Ministarstva unutarnjih poslova je kazao da imaju „nultu toleranciju prema bilo kakvim potencijalnim ilegalnim aktivnostima svog osoblja“ i da postoji nezavisni mehanizam za praćenje ponašanja policije.
Na pitanje o svjedočanstvima trudnice i četvorice Marokanaca, glasnogovornik je kazao: „Potpuno je nezamislivo da se dogodi takav incident i da ne bude odmah prijavljen policiji.“
Glasnogovornik je rekao da su često krijumčari ljudi odgovorni za nasilje i krađe na granici, te da je policija zabilježila „brojne primjere izmišljenih tvrdnji“.
„Kada je riječ o tvrdnjama da hrvatska policija spaljuje predmete koje je konfiscirala od migranata, želimo vas obavijestiti da, kako bi izbjegli vraćanje u Hrvatsku kao podnositelji zahtjeva za međunarodnu zaštitu, migranti ponekad uništavaju stvari koje nose sa sobom i odbacuju osobne stvari kada pokušavaju ilegalno prijeći granicu“, rekao je glasnogovornik.
Godine 2019, nakon mjeseci službenog negiranja, u intervjuu za švicarsku televiziju, tadašnja predsjednica Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović priznala je vraćanje. Priznala je da je policija upotrebljavala silu, ali je negirala da su vraćanja tražitelja azila ilegalna.
Evropski sud za ljudska prava je iste godine presudio da je hrvatska policija odgovorna za smrt šestogodišnje afganistanske djevojčice, koju su zajedno s porodicom prisilili da se vrati u Srbiju prelazeći prugu. Udario ju je i usmrtio voz.
Policija se žali na optužbe
U odgovoru hrvatskog MUP-a, koji je uslijedio ubrzo nakon objave teksta, navodi se kako je „hrvatska policija još od 2016. godine suočena s optužbama u vezi postupanja prema migrantima jer dosljedno provodi mjere zaštite vanjske granice EU i sprječava nezakonite ulaske“.
„Tvrdnja da je zaštita državne granice u suštini ‘pushback’ je vješta manipulacija koja nema uporište ni u nacionalnim niti u europskim propisima, a osobito ne u dijelu koji se odnosi na postupanje policije na samoj vanjskoj granici EU kada uoče osobe koje pokušavaju nezakonito ući. Hrvatska policija nikada nije provodila tzv. ‘pushback’, nego zakonite postupke i obveze u skladu sa Šengenskim zakonikom“.
Prema njihovim tvrdnjama, „hrvatska policija omogućava pristup sustavu međunarodne zaštite svim osobama koje to žele, a ušle su u Republiku Hrvatsku, ili takvu namjeru iskažu na graničnom prijelazu, a tome u prilog govore podaci o izraženim namjerama za međunarodnu zaštitu (u 2022. godini je izraženo 12.872 namjere, a u 2023. godini 68.114 namjera)“.
„Ministarstvo unutarnjih poslova ima nultu stopu tolerancije na eventualna nezakonita postupanja policijskih službenika te nad neprocesuiranjem bilo kojeg kaznenog djela ili prekršaja počinjenog od strane policijskih službenika prema migrantima i snažno to osuđuje“.
‘Neshvatljivo da se seksualni napad dogodio, a da nije prijavljen’
Osvrnuli su se i sve navode iz teksta objavljenog u The Guardianu, istaknuvši kako je Hrvatska „prva zemlja koja je uvela Neovisni mehanizam nadzora postupanja policijskih službenika, pokazavši transparentnost policijskog postupanja, pa svi događaji mogu biti i neovisno ispitani“.
Policija: Događaji nisu potvrđeni
Tvrde i kako su „od početka migrantske krize učestale pritužbe na navodno zlostavljanje migranata, primjenu tjelesne snage pa i oduzimanje njihovih pokretnih stvari“.
„Vezano uz optužbe o seksualnom napadu, potpuno je neshvatljivo da bi se takav događaj dogodio, a da se to odmah ne prijavi policiji, na bilo kojoj razini i na bilo kojem mjestu, s obzirom na to da u tom slučaju imamo žrtve navodnog kaznenog djela i možemo provoditi kriminalističko istraživanja svih navodnih događaja“, navodi hrvatska policija.
Provedenim provjerama, nastavljaju, „događaji koje navodi The Guardian nisu potvrđeni, a čak ni Neovisni mehanizam nadzora nije zaprimio nikakvu prijavu te nema saznanja o navodnim događajima“. Pozvali su „novinare i druge osobe koje imaju informacije o ovim i drugim događajima, da jave njima ili neovisnim tijelima poput Neovisnog mehanizma nadzora i pučke pravobraniteljice, kako bi mogli dodatno provjeriti navedene navodne događaje“.
„Važno je napomenuti kako na području BiH krijumčarske skupine koje vodi migrantska populacija, uglavnom Afganistanci, učestalo tuku i oduzimaju stvari od migranata, pa čak i otimaju migrante i od njihovih obitelji traže otkupnine kako bi ih pustili da idu dalje. U posljednje vrijeme dolazi i do sukoba suprotstavljenih krijumčarskih skupina, pucanja automatskim oružjem i ubojstava, sve na području BiH, a slučajevi su dokumentirani od BiH vlasti i medija. Migranti često ne prepoznaju tko su napadači u tim slučajevima i gdje su mjesta napada s obzirom na to kako je riječ o uskom pograničnom području“, tvrdi hrvatska policija.
Tvrde da su prijave – lažne
Ukazuju i kako su u dosadašnjoj praksi zabilježili „brojne slučajeve lažnih prijava, kao i ozljeda koje su najčešće nastale nesretnim slučajem i u međusobnim fizičkim obračunima migranata“. U tom smislu, naveli su i nekoliko konkretnih slučajeva.
„Vezano uz optužbe da hrvatska policija spaljuje stvari oduzete migrantima, obavještavamo kako migranti, prilikom pokušaja nezakonitih prelazaka granice, ostavljaju i odbacuju osobne stvari i stvari koje nose sa sobom, a ponekad ih i uništavaju kako bi otežali identifikaciju, jer kao tražitelji međunarodne zaštite žele izbjeći vraćanje iz drugih država članica u Republiku Hrvatsku, budući da Republika Hrvatska nije zemlja njihovog odredišta (97 posto migranata u Republici Hrvatskoj su tražitelji međunarodne zaštite)“, piše hrvatska policija.
„To potvrđuje i istraživanje IOM-a u kampovima za migrante u Bosni i Hercegovini koje je pokazalo da migranti ne žele ostati u Republici Hrvatskoj, nego zlouporabljuju sustav traženja azila kako bi, slobodom kretanja koju onda imaju, neometano došli do države članice u kojoj žele boraviti.
Također, oduzimanje mobitela i stvari je nešto što migranti govore kao dio svoje priče u svim državama članicama na vanjskoj granici, a u Republici Hrvatskoj to je lako provjerljivo kao neistinito, jer svi migranti sa sobom u prihvatilištima imaju barem jedan mobitel“.
Na kraju, osvrnuli su se i na navode „o presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu M.H. i drugi protiv Hrvatske“, te napomenuli da „ovom, a tako niti jednom drugom presudom, nije utvrđeno da je hrvatska policija provodila kolektivno protjerivanje, nego samo da nije provedena učinkovita istraga navoda o neprimjerenom postupanju prema jednoj migrantskoj obitelji, zbog čega je počinjena povreda odredaba Europske konvencije o ljudskih pravima, a što su Akcijskim planom za mjere izvršenja presude i predviđene dodatne mjere i radnje“.