Preminuo hrvatski general Anton Tus
Prvi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Hrvatske i nositelj niza odlikovanja u Domovinskom ratu umro je u Zagrebu u 92. godini.
General Anton Tus, prvi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Hrvatske i nositelj niza odlikovanja zbog doprinosa i hrabrosti iskazane u Domovinskom ratu, umro je u Zagrebu u 92. godini.
Anton Tus, rođen u Bribiru 22. novembra 1931. godine, bio je komandant Ratnog zrakoplovstva i protuzračne odbrane bivše Jugoslavenske narodne armije (JNA) u činu general-pukovnika kada je u septembru 1991. gogine prešao u Hrvatsku vojsku (HV) i postao načelnik Glavnoga stožera i general zbora.
Bio je glavni vojni savjetnik predsjednika Hrvatske (1992-95), pročelnik Ureda za međunarodnu vojnu saradnju (1995-96), a u periodu 2001-05. bio je šef Misije Hrvatske pri sjedištu NATO-a.
U Beogradu mu suđeno u odsutnosti
U Narodnooslobodilačku vojsku (NOR) i partizanske odrede Jugoslavije stupio je 1944. godine, s navršenih 13 godina.
Nakon Drugog svjetskog rata završio je Zrakoplovnu akademiju JNA u Mostaru te Ratnu školu.
General Tus, zajedno s generalom Petrom Stipetićem, jedini je bivši komandant JNA kojem je u Beogradu suđeno, u odsutnosti, zbog “veleizdaje i dezerterstva”.
U profesionalnoj karijeri od 1950. do 1991. godine obavljao je dužnosti pilota lovca, nastavnika letenja, zapovjednika eskadrile, puka, divizije, korpusa i komandanta Ratnog zrakoplovstva i protuzračne odbrane (1985-91).
Zbog protivljenja ratnim planovima JNA, Ukazom Predsjedništva SFRJ 8. maja 1991. godine razriješen je dužnosti komandanta Ratnog zrakoplovstva i protuzračne odbrane.
Zbog napuštanja JNA i preuzimanja dužnosti u HV-u, Vrhovni vojni sud u Beogradu osudio ga je u oktobru 1991. godine i oduzeo mu čin general-pukovnika JNA.
U penziji od 1. aprila 1996. godine
S početkom agresije Srbije, Crne Gore i JNA na Hrvatsku, u augustu 1991. godine stavio se na raspolaganje za odbranu Hrvatske i od 2. do 20. septembra u zapovjedništvu Zbora narodne garde (ZNG).
Odlukom predsjednika Hrvatske, 21. septembra 1991. godine postavljen je na dužnost načelnika Glavnog stožera HV-a, na kojoj se nalazio do 22. novembra 1992. godine, kada odlazi na dužnost Glavnog vojnog savjetnika predsjednika Hrvatske.
Na toj se dužnosti nalazio se do 1. aprila 1996. godine, kada, na vlastiti zahtjev, odlazi u penziju.
Bio je neposredni učesnik razvoja HV-a te planiranja, provođenja i zapovijedanja odbrambenim i ofanzivnim operacijama u prve dvije godine Domovinskog rata.