BiH najslabija, Hrvatska najbolje rangirana u izvještaju o stanju demokratije

Većina zemalja sa Zapadnog Balkana nalazi se u kategoriji vlada u tranziciji ili hibridnih režima, piše u posljednjem izvještaju Freedom Housea.

U izvještaju se navodi kako međunarodna zajednica nije dovoljno zainteresirana za razvoj demokratije u BiH (Fena)

Demokratija je zabiliežila opći pad u regiji koja se proteže od Centralne Evrope do Centralne Azije tokom 2022. godine, za šta je djelimično odgovorna ruska invazija na Ukrajinu, navela je organizacija Freedom House u objavljenom godišnjem izvještaju “Države u tranziciji 2023”.

Prema izvještaju ove nevladine organizacije sa sjedištem u Washingtonu, opadanje demokratije zabilježeno je u 11 od 29 zemalja, dok je sedam država zabilježilo poboljšanja u tom pogledu.

U regiji je najbolje rangirana Hrvatska, s ocjenom 4,25, a najslabije Bosna i Hercegovina, s ocjenom 3,21.

Albanija i Crna Gora ocijenjene su sa 3,79, isto kao Srbija, a Sjeverna Makedonija je dobila ocjenu 3,86.

Većina zemalja sa Balkana nalazi se u kategoriji vlada u tranziciji ili hibridnih režima.

U izvještaju se konstatira da nategnuti procesi pridruživanja Evropskoj uniji na Zapadnom Balkanu pojačavaju razočaranje Unijom i slabe njenu moć da podstakne reforme.

Domaće elite iskoristile Dayton za vlastitu korist

Prema izvještaju, izazovi povezani s pristupanjem samo su se povećali proglašavanjem formalnih kandidatura Bosne i Hercegovine, Moldavije i Ukrajine za članstvo u EU-u.

Bosanskohercegovačka demokratija je talac neuspjeha u reformi političkog sistema nametnutog Dejtonskim mirovnim sporazumom.

Sve manja odlučnost među američkim i evropskim čelnicima, koji su bili ključni u osmišljavanju ovog sistema, osnažila je domaće elite da iskoriste složenost Daytona za vlastitu korist.

Kao rezultat toga, građanima Bosne i Hercegovine nedostaje odgovorna vlast, a u mnogim slučajevima i zaštita njihovih osnovnih prava, navodi se u izvještaju Freedom Housea o Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina je najslabije ocijenjena zemlja na Zapadnom Balkanu i među državama u tranzitnim hibridnim režimima.

Bez ponovnog angažmana u transatlantskom savezu korumpirane elite će nastaviti koristiti državne institucije da se osnaže nauštrb temeljnih sloboda građana Bosne i Hercegovine, dodaje se.

U izvještaju se navodi kako je Dejtonski sporazum okončao rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine i na papiru formirao multietničku državu.

Stvoren je jedinstven politički sistem koji je dao prednost zaštiti triju glavnih etničkih grupa u Bosni i Hercegovini – Bošnjaka, Hrvata i Srba, koji se smatraju “konstitutivnim narodima” u odnosu na kontrolu i ravnotežu.

Ovaj sporazum o podjeli vlasti zagarantirao je trima grupama zastupljenost u svakoj grani vlasti i omogućio im pravo veta u nacionalnim i lokalnim parlamentima te unutar državnog Predsjedništva.

‘Stabilotokratija, kartel mira, elastična autokratija’

“Praktički garantirajući poslijeratnim elitama mjesta u ključnim institucijama, Dayton im je nenamjerno pružio priliku da učvrste mreže pokroviteljstva iz vremena rata u funkcije države. Štaviše, značajne i povremeno preklapajuće ovlasti dodijeljene su lokalnim, a ne federalnim, upravama, što je, zapravo, dodijelilo ogroman utjecaj lokalnim moćnicima. Rezultat je decentralizirani, prenapuhani sistem upravljanja, koji predstavlja ogromne mogućnosti za korupciju, jača etničke podjele u javnom životu i dopušta elitama da siju disfunkcionalnost, umjesto da traže kompromis. Postalo je jasno već 1996. godine, kada su tvrdokorni zastupnici bosanskih Srba odbili sazvati državni parlament, paralizirajući politički život mjesecima, da domaći dužnosnici mogu iskoristiti dejtonske mehanizme za blokiranje reformi. Čelnici bosanskih Srba iskoristili su dejtonske mehanizme podjele vlasti kako bi sjedili u parlamentu i ometali osnovno upravljanje kako bi izbjegli značajne promjene koje je zahtijevao sporazum, vjerujući da bi reforme, poput povratka bh. građana u njihove predratne domove, spriječile njihovu konsolidaciju vlasti“, navedeno je u izvještaju.

Freedom House navodi da u 2023. godini međunarodna zajednica ostaje nezainteresirana za Bosnu i Hercegovinu, dok je u isto vrijeme olako uvučena u njene povremene krize koje proizvodi elita.

Analitičari su opisali Bosnu i Hercegovinu kao “stabilotokratiju”, “kartel mira” i “elastičnu autokratiju”, a nadimci pokazuju kako lokalne elite mogu zaobići demokratske reforme, predstavljajući se publici u inostranstvu kao garanti osnovne sigurnosti.

SAD i EU su ih, u najboljem slučaju, primirili.

SAD i EU ne trebaju čekati posljednji politički debakl

U najgorem slučaju nagradili su neliberalno ponašanje, kao kada je Ured visokog predstavnika (OHR) podlegao lobiranju dužnosnika bosanskih Hrvata da promijene izborne zakone u svoju korist prošle godine.

U međuvremenu, mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine masovno iseljavaju.

“Davanje prioriteta ‘stabilnosti’ nad institucionalnom reformom ne funkcionira za bh. demokratiju. SAD i EU trebaju prepoznati da je transformacija političkog sistema Bosne i Hercegovine iz nesigurnog mirovnog sporazuma u onaj koji može podržati snažnu, predstavničku demokratiju jedinstven izazov, koji zahtijeva stalnu pažnju i ciljanu akciju. Kako bi osnažili domaće demokratske reformatore i dali mladim Bosancima razlog da ostanu, SAD i EU moraju raditi zajedno s bh. civilnim društvom kako bi promijenili poticaje u dejtonskom političkom sistemu i držali elite odgovornim za neuspjeh u zemlji.”

Prihvatanje statusa kandidata Bosne i Hercegovine za članstvo u EU u decembru prilika je za ponovno angažiranje. Pritom SAD i EU ne bi trebali čekati posljednji politički debakl kako bi formulirali koherentnu viziju zajedničkog angažmana. Poticaji čiji je cilj preokrenuti zarobljavanje bh. institucija od korumpirane elite-– antikorupcijske inicijative i obnovljena podrška mehanizmima vladavine prava, naprimjer – bili bi dobra polazna tačka. Njih bi trebalo primijeniti zajedno s koordiniranim sankcijama za uporna zlostavljanja i eksplicitnije nazivanje i sramoćenje. Možda najvažnije, zajednički napor da se potaknu reformatori u Bosni i Hercegovini i preokrene njen demokratski pad poslužio bi kao opipljiv dokaz da integracija ostaje put naprijed za hibridne režime koji se bore i ojačao bi kredibilitet evropskog projekta u ključnom trenutku za demokratiju i slobodu“, zaključuje se u izvještaju Freedom Housea za Bosnu i Hercegovinu.

Negativan razvoj medijske situacije u Srbiji

Srbija je ostala na istoj ocjeni kao prošle godine – 3,79 na skali od jedan do sedam, a u izvještaju se navodi da je 2022. godine učinjen važan korak ka povratku političkom pluralizmu učešćem opozicije na izborima na svim nivoima, nakon bojkota izbora 2020. godine.

Također je navedeno da se opozicija uključila u rad Narodne skupštine, prvi put od početka 2019. godine, ali je to opisano kao promjena strategije opozicijskih stranaka, a ne posljedica promjena izbornih uslova ili stanja u medijima, gdje se tvrdi da je situacija nepromijenjena u odnosu na prošlu godinu.

U izvještaju od prošle godine ocijenjeno je da, kada je riječ o slobodi medija, postoji negativan razvoj situacije.

Navodi se da je političkim diskursom dominirala tema ruske invazije na Ukrajinu, kao i zahtjevi EU-a da se Srbija pridruži uvođenju sankcija Rusiji.

Ističe se da Srbija nije uvela sankcije Rusiji, ali da je glasala u Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda za osudu ruske invazije i suspenziju ruskog učešća u Vijeću UN-a za ljudska prava.

Kada je riječ o borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije, Freedom House podsjeća na suđenje klanu Veljka Belivuka.

Kao jedan od glavnih zaključaka navodi se da su tokom rata u Ukrajini autokratski režimi istrajavali u napadu na institucionalnu nezavisnost u medijima, lokalnoj upravi, a posebno civilnom društvu.

U izvještaju se navodi da Rusija bilježi najveći jednogodišnji pad u ocjeni stanja demokratije, za 19 godina koliko se ovaj izvještaj objavljuje, s rezultatom od 1,11, u odnosu na prethodni 1,32.

Mađarska i Poljska najveći izazovi za demokratske standarde u EU-u

Kao jedan od glavnih zaključaka izvještaja navodi se da su ruske vlasti intenzivirale represiju protiv neslaganja u zemlji, a da su Ukrajinska vlada i narod potvrdili posvećenost liberalnoj demokratiji “suočeni s nezamislivim nasiljem”.

Od osam zemalja koje su klasificirane kao konsolidirani autoritarni režimi, njih šest – Rusija Bjelorusija, Kazahstan, Tadžikistan, Uzbekistan i Kirgistan bilježe dalji pad, navodi se u izvještaju.

U toj kategoriji nalaze se još Turkmenistan i Azerbejdžan.

Mađarska, koja je svrstana u kategoriju hibridnih režima, također je zabilježila značajan pad u odnosu na 2021. godinu i, uz Poljsku, svrstana u najveće izazove za demokratske standarde u Evropskoj uniji.

Izvor: Al Jazeera i agencije