U Sarajevu obilježena 27. godišnjica masakra na Markalama

Brojni građani i zvaničnici Sarajeva i Bosne i Hercegovine, rodbina i prijatelji, polaganjem cvijeća, minutom šutnje i učenjem Fatihe prisjetili su se Sarajlija koji su ubijeni na današnji dan 1995. godine kod ulaza u Gradsku tržnicu na Markalama.

Okupili su se i prisjetili drugog masakra na pijaci “Markale”, u kojem je ubijeno 43 Sarajlija, dok ih je 84 lakše i teže ranjeno, prenosi Anadolija.

Minobacačka granata ispaljena iz pravca Trebevića, eksplodirala je kod sjevernog ulaza u sarajevsku Gradsku tržnicu. Time su srpske vojne, policijske i paravojne formacije na današnji dan prije 24 godine počinile još jedan u nizu stravičnih zločina u ratu vođenom u Bosni i Hercegovini od 1992. do potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u novembru 1995. godine.

Danas je položeno cvijeće i pročitana imena smrtno stradalih Sarajlija.

Među 84 ranjene osobe tog dana 1995. godine bila je i Amerisa Ahmetović.

“I danas živim te Markale jer sam tu na ovom mjestu sa svojih 16 godina izgubila nogu. To je ogroman gubitak za čovjeka”, rekla je Ahmetović.

Istakla je da se sjeća svih scena koje je doživjela tog dana.

“Bila sam na samom izlazu iz tržnice. Sjećam se da je bilo jako puno ljudi ispred… i onda – granata. U tom momentu sam samo pokušala da shvatim šta se desilo i shvatila da je to bila granata i vidjela da moram tražiti pomoć.

Ta solidarnost naših ljudi je bila ogromna. Ljudi su istog momenta trčali da pomognu onima koji su davali ikakve znakove života. Digla sam ruku i ljudi su stigli, ubacivali su nas u auta i ja sam prebačena do Kliničkog centra. To je bilo najduže putovanje u mom životu”, kazala je Ahmetović.

“Bila sam teško ranjena, mislili su da ću iskrvariti. Ja sam rekla bacite mi zavoj da stegnem ranu i sama sam sebi stegla nogu i odvukli su me onda na ortopediju. Kad su me gore odvukli borili su se da mi spase nogu. Gore sam izgubila svijest. Onda prvo moje buđenje nakon dugo vremena i kada sam ugledala cipelu jedne noge na ormariću opet sam pala u nesvijest. Tek sam onda bila svjesna šta se desilo: ostala sam bez noge”, dodala je, prisjećajući se.

Šefika Skorupan se također prisjetila dešavanja tog kobnog dana, kada su u tadašnju Vojnu bolnicu dovezene žrtve.

“Onaj dan kad je granata pala na Markalama ja sam trebala biti prebačena za Italiju na operaciju kičme. Nismo mogli otići jer je toliko ranjenih stizalo u bolnicu gdje smo gledali kroz prozor kako dovlače ljude bez ruku, bez nogu u autima, djevojku sam vidjela bez glave, samo trup, to nikada ne mogu zaboraviti”, kazala je Skorupan.

Predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo Elvedin Okerić u obraćanju je istakao da ovo nije bilo prvi put da su građani Sarajeva, nastojeći samo da prežive, bili ubijani i to, kako je kazao, nije bilo slučajno.

“To smo već vidjeli u redovima za vodu, u redu za hljeb, tokom dženaza, tokom sankanja djece, tokom dječije igre, na pijaci Markale. Iako su naša sjećanja na prošlost bolna i teška, naša budućnost se mora graditi na ravnopravnosti svih naroda i građana Bosne i Hercegovine, moramo istrajavati na idejama na kojima BiH može i mora opstati, a to je ideja suživota, međusobnog uvažavanja i tolerancije”, kazao je Okerić.

Cvijeće na spomen obilježje položili su brojni zvaničnici.

U masakru koji se dogodio na sjevernom ulazu u sarajevsku Gradsku tržnicu 28. augusta 1995. godine, pred sam kraj rata u BiH, smrtno su stradali: Omer Ajanović, Hidajet Alić, Salko Alić, Zeno Bašević, Husein Baktašević, Sevda Brkan-Kruščica, Vera Brutus-Đukić, Halida Cepić, Paša Crnčalo, Mejra Cocalić, Razija Čolić, Esad Čoranbegić, Dario Dlouhi, Salko Duraković, Alija Dževlan, Najla Fazlić, Rijad Garbo, Ibrahim Hajvaz, Meho Herceglić, Jasmina Hodžić, Hajrudin Hozo, Jusuf Hašimbegović, Adnan Ibrahimagić, Ilija Karanović, Mesudija Kerović, Vehid Komar, Muhamed Kukić, Mirsad Kovačević, Hašim Kurtović, Ismet Klarić, Masija Lončar, Osman Mahmutović, Senad Muratović, Goran Poturković, Blaženka Smoljan, Hamid Smajlhodžić, Hajro Šatrović, Samir Topuzović, Hamza Tunović, Ajdin Vukotić, Sabaheta Vukotić, Meho Zećo i Narima Žiga.

Na Markale je godinu i po ranije, 5. februara 1994. godine također pala granata sa srpskih položaja oko tada opkoljenog Sarajeva i usmrtila 68, a ranila 144 osobe.