Đukanović: Srbija bi Kosovo bez Albanaca, Crnu Goru bez Crnogoraca

Sukob bi se mogao ‘preliti’ u BiH; kako bi se bilo koji velikodržavni projekt mogao sprovesti, a da ta zemlja preživi; kako bi se to moglo dogoditi bez rata i prolijevanja krvi, pita Đukanović.

Ustoličenje Joanikija, mitropolita desantno-helikopterskog Crkve Srbije, jedna je u višegodišnjem nizu epizoda obnovljene ofanzive velikosrpskog nacionalizma na Crnu Goru, kaže Milo Đukanović (Arhiva)

Crna Gora u posljednje je vrijeme u velikim političko-etničkim previranjima, gotovo na rubu građanskog rata, između dviju nepomirljivih struja: jedne koja je trenutačno na vlasti i koja praktički radi na negiranju crnogorske državnosti i nacije, želeći od nje stvoriti “Srbiju na moru”, i druge koja po svaku cijenu želi održati opstanak crnogorske državnosti i zasebnog nacionalnog, kulturološkog i crkvenog identiteta, piše zagrebački Jutarnji list.

O tome nalazi li se Crna Gora pred mogućim sukobima, je li opasnost po opstanak nacije i države doista tolika te što se može očekivati nakon burnih i nasilnih “cetinjskih događaja” govorio je crnogorski predsjednik Milo Đukanović.

“Ustoličenje Joanikija, mitropolita desantno-helikopterskog Crkve Srbije, jedna je u višegodišnjem nizu epizoda obnovljene ofanzive velikosrpskog nacionalizma na Crnu Goru. A sve u skladu s neugaslom strategijom Garašaninovih Načertanija još od sredine 19. vijeka. Iako je i ova faza anticrnogorske agresije zasnovana na istim, lažnim premisama negiranja crnogorskog nacionalnog, kulturnog i vjerskog identiteta, time logično i potrebe za nezavisnom Crnom Gorom, prioritetna meta je zapravo građanski i sekularni karakter naše države i njezina evropska i evroatlantska orijentacija”, kaže Đukanović.

“Nasilnički velikosrpski nacionalizam, situiran u samom sjedištu državne politike Srbije, drsko pokušava nametnuti sliku o Crnoj Gori kao drugoj srpskoj državi, koja je greškom i nepažnjom ranijeg beogradskog državnog vrha ostvarila nezavisnost. I sada se ta ‘greška’ pokušava ispraviti militantno-političkim djelovanjem preostale prekogranične infrastrukture velike Srbije – Crkve Srbije, kvazivjerske zajednice odgovorne za većinu zločina koje je taj nacionalistički projekt počinio od ‘90-ih godina do danas”, dodao je Đukanović.

Nije malo onih koji bi željeli gurnuti Crnu Goru u sukobe

Crnogorski predsjednik je istakao kako nije mali broj onih koji bi željeli gurnuti Crnu Goru u građanske sukobe.

“Ali, mi smo sačuvali mir i učvrstili multietnički sklad i u mnogo izazovnijim vremenima: u vrijeme krvavog raspada Jugoslavije, u NATO-ovoj kampanji na Saveznu republiku Jugoslaviju 1999. godine, u pripremi i održavanju referenduma 2006. godine, u pokušaju državnog udara 2016. Uspjećemo i ovaj put. Ja sam svojevremeno figurativno rekao da ćemo braniti Crnu Goru ako treba i odlaskom u šumu. Poslije najnovijih cetinjskih događaja još čvršće stojim iza tih riječi”.

Đukanović je ustvrdio da danas više nema nikakve dileme o tome da je aktuelna Vlada Crne Gore samo servis “Crkve Srbije”.

“Linija komandovanja ofanzive na Cetinje i Crnu Goru je, makar danas, valjda očigledna. Vlada Crne Gore je servis Crkve Srbije, koja je instrument realizacije projekta Velike Srbije, što je zvanična državna politika Beograda. A Srbija je političko-bebjednosna i informativna baza za realizaciju ruskih geopolitičkih interesa na Balkanu. Dobro je da im pamet nije vrlina, pa nijesu izdržali da se ne pohvale svojom ulogom u toj dozlaboga glupoj operaciji na Cetinju”.

Ruski uticaj, podsjeća Đukanović, ima za cilj staviti Crnu Goru “pod svoju kontrolu”.

“Kao da smo ih mi učili kako da se ugruvaju. Uostalom, vidjeli ste to utrkivanje u samoreklamiranju predsjednika Vučića i portparolke ruskog MVP-a Zaharove. Zašto su to činili? Uvijek iz istog razloga: da Crnu Goru po bilo koju cijenu, uključujući i rat, stave pod svoju kontrolu. Srbija zato što misli da je vrijeme za novi pokušaj prekrajanja granica na Balkanu, a Rusija da bi poslala poruku NATO-u, EU i državama u regionu”.

Ugrožen opstanak države

Crnogorski predsjednik ističe kako je u ovom trenutku ugrožen i sam opstanak države i to napadom na sekularni karakter zemlje.

“Ozbiljno su napadnuti građanski i sekularni karakter države Crne Gore i njezina evropska perspektiva, a time i sam opstanak države. Jer, Crna Gora ne može opstati osim kao građanska država. Očekivano, najprije se problematizuje crnogorski nacionalni identitet. Jer, ako nema Crnogoraca, nema ni potrebe za nezavisnom Crnom Gorom. A, kao što znate, po toj bezumnoj teoriji muslimani su izmišljeni narod. A Albanci će se valjda već nekako snaći u preraspodjelama među uvećanim, etnički i vjerski homogenim državama. Razlog je jednostavan: bez Crne Gore u ‘srpskom svetu’ projekt Velike Srbije zauvijek je mrtav. Postaraćemo se da tako i bude”.

Odgovarajući na pitanje znači li sve ovo da se Vučić “vratio” na memorandumsku politiku Slobodana Miloševića preko koje želi “anektirati” Crnu Goru i koliko je to opasno za cijelu regiju i o kojim se geostrateškim igrama tu radi Đukanović je odgovorio:

“Da, s tim što on smatra da je nadmašio Miloševića i da je u stanju ostvariti sve ono što Miloševiću nije pošlo za rukom. Zato smatram da su mir i stabilnost regiona u opasnosti, kao i ‘90-ih. Jer je na djelu ista ideja. I isti stupidno lažni alibi – zaštita ugroženih prava Srba u regionu. Mislim da je krajnje vrijeme za buđenje svih zdravih snaga u regionu, ali i međunarodne zajednice, EU i Amerike prije svih. Dok ne bude kasno“.

Realno da se sukob ‘prelije’ u BiH

Đukanović je iskazao i skeptičnost prema teoriji u kojoj je “Vučić pritisnut” da prizna Kosovo a odgovarajući na pitanje da li je Crna Gora kompenzacija za moguće priznanje Kosova odgovorio:

“Ne bih baš rekao da je pritisnut. Od koga? Ta je priča i spin beogradskih medija radi sticanja političkih poena na domaćem terenu kako bi Vučić pokazao koliko se on snažno opire jakim međunarodnim centrima. To je preuveličana priča. Oni se tobože bore da vrate Kosovo. A ne bi veće kazne za Srbiju bilo nego da im ga neko vrati. Oni bi Kosovo, ali bez Albanaca. Kao što bi Crnu Goru, ali bez Crnogoraca.

Očigledno je da bi za Beograd Crna Gora bila jedina prava kompenzacija za Kosovo. Vučić često kritikuje bivšu vlast u Srbiji kako su ‘pustili Crnu Goru da ode’ 2006. godine. Kao da je bila dio Srbije.“

Đukanović je potvrdio da je sasvim realno da se sukob iz Crne Gore prelije u Bosnu i Hercegovinu koja je također uključena u ideju “srpskog sveta”:

“Nije samo moguće, nego je realno. Pa, kako je sve krenulo ‘90-ih? Zar BiH nije bila podijeljena i planirana za likvidaciju na salveti iz Karađorđeva? Kako bi se mogao ostvariti bilo koji velikodržavni projekt u našem regionu, a da BiH preživi? I kako bi se to moglo dogoditi bez rata i prolijevanja krvi?”

Izvor: Agencije