Tabuti s posmrtnim ostacima žrtava genocida stigli u Potočare

Konvoj sa 19 tabuta u kojima se nalaze posmrtni ostaci žrtava genocida u Srebrenici, koji je jutros krenuo iz Visokog, nakon prolaska kroz glavni BiH i odavanja počasti žrtvama, stigao je u Potočare gdje će 11. jula biti klanjana kolektivna dženaza-namaz i obavljen ukop.

Majke, braća, sestre, očevi, ali i mnogobrojna rodbina i prijatelji stigli su ispred bivše Fabrike akumulatora u kompleksu Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari kako bi se oprostili od ubijenih članova porodica za čijim kostima su tragali više od dvije decenije, piše Anadolija.

Oni su u tišini, kao i prethodnih godina, formirali dva reda od kombija s posmrtnim ostacima srebreničkih žrtava pa do ulaza u prostor nekadašnje fabrike kako bi na rukama prenijeli tabute.

Jecaji u hali

Halom bivše fabrike odzvanjaju jecaji. Majke, sestre i kćerke miluju tabute u kojim se nalaze posmrtni ostaci srebreničkih muškaraca, koji su planski ubijani tog kobnog jula prije 26 godina.

Muamera Turčalo oprašta se od brata Muamera Mujića, koji je u trenutku smrti imao samo 19 godina.

“Imao je 19 godina. Otišao je šumom. Njegovi posmrtni ostaci su pronađeni na površini, nije bio u grobnici, ali su jako oskudni. Ipak smo se odlučili da ukopamo te posmrtne ostatke, da ima mezar i obilježje. Meni je sada teže nego tada, jer sam tada bila dijete. Tek sada shvatam i znam šta se sve dešavalo. Majka opet prolazi kroz isto, a otac, nažalost, nije dočekao da ga ukopa”, kazala je Turčalo.

Kraj zelenog tabuta Saliha Džananovića je rođak Osman Džananović, koji je kazao da je “ubijen kao i svi ostali, na pravdi Boga”.

“Njegove posmrtne ostatke pronašli su u grobnici u Kamenici. Oženjen nije bio, odrasli smo zajedno, išli smo zajedno i u školu. Bio je duša od čovjeka, radio je i živio svoj život. Nedužan i nevin”, ispričao je Džananović.

Tabuti s posmrtnim ostacima žrtava, koji su ubijeni u julu 1995. godine, bit će izneseni sutra, 10. jula, u Musalu mezarja Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

Kolona s tabutima 19 srebreničkih žrtava ispraćena je u petak iz prostorija Javnog komunalnog preduzeća Gradska groblja Visoko.

Prije polaska kolone su porodice žrtava i građani Visokog, molitvama i polaganjem cvijeća na tri kombija, odali počast i ispratili posmrtne ostatke žrtava genocida počinjenog u julu 1995. godine, teškog zločina koji su jedinice vojske i policije bosanskih Srba počinile na više od 8.000 Bošnjaka.

U Potočarima poslije podne

Kolona se na putu prema Potočarima kratko zadržala u Ilijašu i Vogošći.

Ispred zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Sarajevu kolona je stigla malo poslije 12:00 sati, prenosi Anadolija.

Među prvima je na ispraćaj srebreničkih žrtava stigla Raifa Musić iz Vlasenice, a trenutno sama živi na području Visokog.

“Danas smo došli ovdje da ispratimo ove naše lijepe šehide, naša košćice. I moj muž je ukopan u Potočarima 2005. godine, Musić Mehidin. Od šestočlane porodice, iz naše kuće preživjele smo samo ja i moja kćerka“, kazala je Musić.

Nekompletni ekshumirani ostaci

Kazala je da joj je želja da se Srebrenica više nikada nikome ne ponovi te dodala da preživjele žrtve nose tugu i teret svakim danom, do kraja njihovih života.

Član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine​​​​​​​ Amor Mašović istakao je da je pandemija korona virusa utjecala na reduciranje aktivnosti na teretnu, ali da se nastavilo tragati za 7.601 nestalom osobom u Bosni i Hercegovini.

“Nažalost, ova tradicija ispraćanja posmrtnih ostataka žrtava je posljedica monstruoznosti zločina. Uglavnom su to opet nekompletni ekshumirani ostaci, uglavnom iz sekundarnih grobnica”, rekao je Mašović.

U nedjelju ukop 19 žrtava

Na 26. godišnjicu genocida u Srebrenici u mezarju Memorijalnog centra bit će ukopano 19 žrtava: Vejsil (Abdulah) Hamzabegović (rođen 1939. godine), Muhidin (Mujo) Mehmedović (1977), Fikret (Ramiz) Kiverić (1978), Ramiz (Rizvo) Selimović (1951), Esnaf (Zurijet) Halilović (1976), Zilha (Edhem) Delić (1971), Muamer (Osman) Mujić (1976), Mehmed (Mustafa) Beganović (1947), Hajro (Ramo) Aljić (1944), Jusuf (Hajro) Aljić (1967), Zajim (Mujo) Hasanović (1968), Asim (Husejin) Nukić (1971), Azmir (Aziz) Osmanović (1979), Nezir (Rešid) Dautović (1969), Ibrahim (Suljo) Avdagić (1950), Jusuf (Adem) Halilović (1948), Salih (Džanan) Džananović (1955), Meho (Salih) Karahodžić (1939) i Husein (Ibrahim) Kurbašić (1932).

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada su ukopane 6.652 žrtve genocida počinjenog u julu 1995. godine, dok je na drugim lokacijama, a prema željama porodica žrtava, ukopano još 237 žrtava genocida.

Još uvijek se traga za oko 1.000 žrtava genocida.