Učesnici Marša mira iz Turske: ‘Svaki put proživljavamo bol’

Ovo je marš u kojem trebaju svi učestvovati, doći i vidjeti, kaže Tahir Caner Besok.

Većina učesnika je došla iz Istanbula, ali tu su i učesnici Marša mira iz Antalije, Izmira i Afyona (Anadolija)

U Nezuk kod Sapne počeli su pristizati učesnici Marša mira, koji će sutra u jutarnjim satima krenuti put Potočara gdje će 11. jula biti klanjana kolektivna dženaza za 19 žrtava genocida počinjenog u ljeto 1995. godine u Srebrenici.

Preživjeli, a s njima još hiljade ljudi iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine i svijeta sutra će, kao i prethodnih godina krenuli iz Nezuka na put do Potočara.

Među prvima stigla je grupa učesnika iz Turske.

Tahir Caner Besok kazao je da su prvi put 2014. godine preko dokumentarnog filma saznali za Marš mira.

“Mnogo nas je zainteresovalo. Počeli smo da istražujemo, ali nismo mogli naći puno informacija. Ovdje smo faktički došli, a da smo imali jako malo informacija. Nismo znali kakav će biti marš, sa čim ćemo se susresti na putu. Posebno je na mene ostavio utisak ulazak u Potočare, posljednjeg dana pješačenja”, prisjetio se Besok, piše Anadolija.

‘Da ljudi u Turskoj znaju šta se dešavalo’

Kako je kazao, tokom cijelog puta su imali različita osjećanja.

“Tada smo odlučili da našim ljudima na neki način prenesemo iskustva i pričamo o ovom događaju”, rekao je Besok.

Pri povratku napravili su web stranicu preko koje su ljudima u Turskoj pokušavali dati više informacija o ovom događaju.

“Godinu kasnije sam došao sa grupom od 15 ljudi, sa kolegama. Nakon toga je bilo pedesetak ljudi, a nakon toga 150. Ove godine smo došli sa 50 ljudi. Želja je da ljudima u Turskoj ispričamo o ovom događaju i organizaciji, da znaju šta se ovdje dešavalo. Ovo je marš u kojem trebaju svi učestvovati, doći i vidjeti”, istakao je Besok.

Smatra da ljudi u Turskoj jako malo znaju o Maršu mira i da se trude da što više ljudi zna o tome.

Većina ih je došla iz Istanbula, ali tu su i učesnici Marša mira iz Antalije, Izmira i Afyona. Tulin Ocal Demirkiran stigla je na Marš mira iz Istanbula.

“Ovo mi je treći put da sam ovdje. Ovo je za mene jako važan događaj jer svaki put proživljavam bol koju je ostavio rat ovdje. Pješačimo sa aktivistima iz cijelog svijeta. Svi želimo mir, pješačimo za mir. Ne želimo da se rat ponovi”, istakla je Demirkiran.

‘Bol nam je zajednička’

Smatra da se u Turskoj treba još više pričati i znati o događajima u Srebrenici.

“To znači da nismo dobro posao uradili, Marš mira nismo dobro promovisali. Ovo nije samo pješačenje, ovo je postao simbol Bosne i Hercegovine. Naše molitve upućujemo da se rat nikada ne ponovi”, naglasila je Demirkiran.

Kako je kazala, žele da nastave dolaziti na Marš mira, ali u većem broju.

I Ebrar Arvas stigla je u Nezuk iz Istanbula.

“Učestvujem prvi put. Na ovo područje sam prvi put došla u sklopu balkanske ture 2018. godine. Tada sam posjetila i Memorijalni centar u Srebrenici. Do tada nisam znala o tolikim strahotama rata. Bilo me je stid i bila sam ljuta na sebe što nisam znala više. Ove godine želim i ja učestvovati u Maršu mira. Bol nam je zajednička”, kazala je Arvas.

Ova manifestacija uvrštena je u program obilježavanja godišnjice genocida 2005. godine i broj učesnika se povećavao svake godine sve do pojave pandemije COVID-19.

Broj učesnika u proteklim godinama, prije pandemije korona virusa, kretao se od 2.000 do više od 10.000.

Marš od oko sto kilometara

Marš mira traje tri dana i učesnici pješače na stazi dugoj oko sto kilometara od Nezuka do Potočara.

Tom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u julu 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja “Sigurne zone Ujedinjenih nacija” Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija.

Učesnici Marša mira dnevno pješače oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtjeva solidnu fizičku spremnost učesnika. Kolonu Marša mira svake godine predvode veterani koji su uspjeli preživjeti put smrti i genocid iz jula 1995. godine.

Učesnici Marša mira nakon dolaska u Potočare imaju priliku i mogućnost da 11. jula prisustvuju komemoraciji, dženazi i ukopu identificiranih žrtava genocida, pronađenih u nekoj od masovnih grobnica na lokalitetima kojima su i sami prolazili u toku pješačenja.

Izvor: Agencije

Povezane

Pohodit će osmodnevni put dug više od 280 kilometara koji će prepješačiti u spomen na hiljade Srebreničana koji su jula 1995. godine prešli put od skoro 100 kilometara da bi pronašli spas u Tuzli.

Published On 03 Jul 2021
Više iz rubrike Balkan
POPULARNO