Evropski sud ocijenio da je Hrvatski zavod diskriminirao trudnicu

Europski sud za ljudska prava zaključio je da je Hrvatska diskriminirala trudnicu kojoj je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) odbio u punom iznosu isplatiti naknadu za čuvanje trudnoće te porodiljinu i rodiljinu naknadu.

Sud u Strasbourgu je podnositeljici dosudio naknadu za povredu prava od 7.500 eura te još 1.150 eura na ime troškova postupka, prenosi Hina.

Radi se o Riječanki koja je otvorila bolovanje radi čuvanja trudnoće koje ide na teret HZZO-a, no zavod je proveo internu istragu i zaključio da je sklopila fiktivni ugovor o radu sa jednom firmom, “znajući da je moguće da je u trenutku sklapanja ugovora trudna jer je već započela postupak umjetne oplodnje”.

HZZO je smatrao da je taj ugovor sklopljen isključivo radi naknade pa je ukinuo osiguranje čime je ostala bez naknade za vrijeme trudnoće, a za vrijeme porodništva joj je bila bitno smanjena. Iako je pokrenula postupke na Visokom upravnom sudu i Ustavnom sudu njene su tužbe odbijene.

Različiti tretman trudnica

Odlučujući u ovom predmetu sud u Strasbourgu je primijetio kako je odlukama domaćih tijela “došlo do razlike u tretmanu prema trudnici koja je sklopila (fiktivni) ugovor o radu u odnosu na ostale osobe koje su također sklopile (fiktivni) ugovor o radu radi ostvarivanja prava iz osiguranja”. Sud je napomenuo kako je stoga očito da takav različiti tretman trudnica predstavlja diskriminaciju na osnovi spola, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred Europskim sudom za ljudska prava.

Stav osiguravajućeg društva (HZZO-a) ali i domaćih sudova, da podnositeljica nije bila sposobna zaključiti ugovor o radu zbog toga što je u tom trenutku mogla znati da je trudna te da za vrijeme trudnoće zbog komplikacija neće moći raditi također predstavlja diskriminaciju trudnica te ih obeshrabruje da traže zaposlenje tokom trudnoće ili planiranja trudnoće, ustvrdio je sud.

U presudi se upozorava i da rodna stereotipizacija koja se dogodila u ovom slučaju predstavlja ozbiljnu prepreku postizanju stvarne suštinske ravnopravnosti spolova, a što je jedan od glavnih ciljeva država članica Vijeća Evrope.

Presuda još nije konačna, a to će postat ukoliko ni jedna stranka u roku od tri mjeseca ne podnese zahtjev velikom vijeću suda.