Bivši britanski diplomata: Je li ovo kraj sporazuma koji drži Bosnu zajedno?

Da li je ovo kraj mirovnog ugovora koji drži Bosnu zajedno? – upitao je u članku za briselski Politico Ivor Roberts, bivši ambasador Velike Britanije u nekadašnjoj Saveznoj Republici Jugosaviji, Irskoj i Italiji.

Na početku autorskog teksta, predsjednik koledža Trinity iz Oxforda napisao je da je međunarodna zajednica – tačnije Evropska unija i SAD – u nevolji u proteklih 26 godina, otkako je Dejtonskim sporazumom okončan krvavi rat u BiH, sa stavom da je taj sporazum trebao biti superljepak koji će stvoriti novu unitarnu državu od prethodno zaraćenih etničkih grupa, no, da svakih nekoliko godina stiže podsjetnik da to ljepilo ne drži.

„Još jednom smo u upravo takvoj krizi, jer su pregovori o članstvu u EU-u zemalja Zapadnog Balkana u zastoju, a Milorad Dodik, politički vođa bosanskih Srba, prijeti povlačenjem iz državnih institucija — uključujući vojsku — i de facto odcjepljenjem od bosanske državu. Ali ovoga puta možda gledamo samo na kraj Daytona i ignoriramo glavni uzrok“, napisao je.

Dvije Inzkove izjave

Robert podsjeća da su Dodikove najave izazvale reakciju visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, koji je svu krivicu svalio upravo na njega, te u izvještaju Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija konstatirao da se BiH suočava da najvećoom „egzistencijalnom prijetnjom u postratnom periodu“ ukoliko međunarodna zajednica na spriječi separatističke akcije bosanskih Srba.

Roberts smatra da je Schmidtov prethodnik Valentin Inzko, koji je nametnuo Zakon o zabrani negiranja genocida, nakon čega je počeo Dodikov bunt, uoči njenove objave rekao dvije zanimljive stvari. Prvo je da zna kakve će biti posljedice njegove odluke, odnosno, kako će Dodik reagirati, a drugo, rekao je da se odlukom da se negiranje genocida načini kažnjivim, BiH uskladila sa evropskim normama.

„U prvoj tački, Inzko u biti kaže da je po njegovom mišljenju vrijedilo pokrenuti najveći sukob u Bosni od rata kako bi se ovaj zakon nametnuo, o čemu se, kao neko tko je bio svjedok brutalnog rata u BiH i sudionik u pregovorima, koji su doveli do Daytona, teško mogu složiti“, tvrdi Roberts.

U drugoj tvrdnji, nastavlja, to ima smisla za zemlju koja se nastoji uskladiti sa normama EU-a, jer će osmah postati njen član. No, to ovdje nije slučaj.

Bivši britanski diplomata tvrdi da je ovogodišnji Samit o Zapadnom Balkanu na Brdu kod Kranja, u praksi ugasio nadu da će se zemlje Zapadnog Balkana uskoro pridružiti EU-u.

Za BiH, izgledi za članstvo u EU-u obećavali su ublažavanje etničkih sukoba koji se nastavljaju od potpisivanja Dejtona. I na toj razini, Dejton je bio golem uspjeh – očuvao je mir, postignuće za koje su mnogi mislili da će biti nemoguće. Osim toga, zemlja je također uspjela reafirmirati bosanski identitet na koji je većina ponosna.

„No, realisti su uvijek smatrali da je Dejton bio dobar način za okončanje rata, ali loš za gradnju države“, piše Roberts, dodajući da je više razloga zbog kojih to nije postignuto, te da je jedan od njih to što je, za razliku od ranijih dogovora kojima se predlagala multietnička kantonalna struktura, konačni sporazum zagarantovao podjelu Bosne na dva etnička bloka s visokim stepenom autonomije u decentraliziranoj zajedničkoj državi.

Mlohave ruke Evropljana

Visoki predstavnici, navodi Roberts, najviše pokojni Lord Paddy Ashdown, pokušavali su revidirati Dejtonski sporazum stvarajući jaču centralnu vlast, no, bosanski Srbi su pružali otpor, govoreći da to nije ono što je potpisano. Zbog toga, navodi, postoji stalni konflikt između napora za centralizaciju od strane visokog predstanika i suprotnih tenzija bosanskih Srba.

Za razliku od Evropske unije, američki predsjednik Joe Biden BiH i Kosovo vidi kao nedovršen posao i već je uputio signale da je SAD spreman uključiti se u rješavanje duge krize. On ima iskusan tim balkanskih eksperata i već je poslao jednog, pametnog i predusretljivog Gabriela Escobara, u BiH da ugasi vatru, brzo preuzimajući lidersku ulogu iz mlohavih ruku Evropljana.

Zanimjivo je da je na SAD-u da ublaži krizu unutar same Evrope, koja predstavlja epizodu koja je jako oštetila prestiž i autoritet EU-a. No, SAD nije jedina globalna sila koja će zakoračiti u taj vakuum.

„Ako je EU stalo do mira i stabilnosti u BiH onoliko koliko govori, trebala bi se prestati boriti protiv simptoma problema i pozabaviti se uzrokom, dajući BiH i drugim zemljama u regiji jasan putokaz koji će nagraditi teške odluke u vezi članstva“, piše Roberts.

„Možda ćemo tada jednog dana otkriti da se ljepilo stvrdnulo“, zaključio je.