Da smo dovoljno govorili o holokaustu, možda se ne bi desili drugi zločini
Za sistemsko uništavanje oko šest miliona Jevreja u Drugom svjetskom ratu danas je najčešće korisiti pojam holokaust ili ‘potpuno spaljen’.
Tragičnu sudbinu koju su Jevreji osjetili na vlastitoj koži tokom Drugog svjetskog rata treba iskoristiti kao pouku i svijet učiniti boljim mjestom za živjeti.
Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice Bosne i Hercegovine kaže da je iz tog razloga uvijek iznova važno govoriti o holokaustu. Jevreji su užase osjetili na vlastitoj koži, ali svi oni koji su imali sreću da izbjegnu patnju, trebali bi ulagati napore da se slično zlo ne ponovi.
“Možda upravo što smo to sakrivali pod tepih, da se ne vidi ta sramota, doživjeli smo i druge genocide“, kaže Finci Al Jazeeri, podsjećajući na genocide u svijetu koji nisu stali ni nakon neviđenih zločina nad Jevrejima u Drugom svjetskom ratu, uključujući genocid u Kambodži i Ruandi.
„Pa evo i kod nas u Bosni i Hercegovini“, kaže Finci.
Oslobađanje Auschwitza
Svijet danas obilježava Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, u spomen na dan kada je krajem Drugog svjetskog rata 1945. godine sovjetska Crvena armija oslobodila Auschwitz-Birkenau u Poljskoj, najozloglašeniji logor smrti u porobljenoj Evropi.
Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih naroda 1. novembra 2005. godine ustanovljeno je da se 27. januar obilježava kao Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.
Za sistemsko uništavanje oko šest miliona Jevreja u Drugom svjetskom ratu od 1939. do 1945, danas je najčešće koristiti pojam holokaust, od starogrčke riječi „olokauston” ili „potpuno spaljen”.
Logor Auschwitz podigle su njemačke okupacione vlasti blizu poljskog gradića Ošvjenćim (njemački Auschwitz) 1940. godine prvobitno kao logor za poljske zarobljenike ali ubrzo je počeo da igra ključnu ulogu u Hitlerovom monstruoznom planu da pobije sve evropske Jevreje u okviru “konačnog rješenja jevrejskog pitanja”.
Na osnovu procjena historičara Muzej u Auschwitzu računa da je u tu nacističku fabriku smrti deportirano najmanje i 232.000 djece i maloljetnih od kojih su 216.000 bili jevrejska djeca, 11.000 Romi i Sinti, gotovo 3.000 Poljaci, više od 1.000 Bjelorusa i po nekoliko stotina djece i maloljetnih Rusa, Ukrajinaca i pripadnika drugih naroda.
Monstruoznom selekcijom na ulazu u logor djeca su uglavnom upućivana odmah u gasne komore, dok je žrtve za svoje “medicinske” eksperimente među djecom tu birao i “anđeo smrti”, zloglasni doktor Jozef Mengele.
Ubijani zbog imena
Finci kaže da se u Bosni i Hercegovini danas u udžbenicima historije uči o holokaustu, udžbenici govore o žrtvama fašističkog terora, ali još uvijek nije dovoljno objašnjeno zbog čega su neki bili žrtve, upozoravajući da bi se to trebalo promijeniti.
„Treba jasno reći da su bili žrtve zbog toga što su se drugačije zvali“, kaže Finci Al Jazeezi.
„A to je, rekao bih, zloupotreba malih vjerskih razlika. Između katoličanstva i pravoslavlja je mala razlika, između judaizma i islama je također mala razlika […] Dakle, postoje daleko više sličnosti nego razlika, ali mi nikada ne govorimo o 95 posto sličnosti, ali govorimo o pet posto razlika“.
„Razlike ne bi trebale biti uzorkom sukoba […] jer smo svi mi ispod kože isti, svima nam je krv crvena“, kaže Finci.
Na pitanje kako danas žive Jevreji u Bosni i Hercegovini, Finci kaže da bosanskohercegovački Jevreji žive kao i svi drugi građani u Bosni i Hercegovini, bez neke posebne segregacije, noseći se sa problemima korona virusa i nedostatkom vakcina.
Države Zapadnog Balkana također će danas obilježiti Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta.