Ukinuta presuda Mirjani Marković, suđenje se ponavlja

Marković uživa status političke izbjeglice u Rusiji i ne može biti uhapšena po potjernici Interpola Srbije (EPA)

Apelacioni sud u Beogradu ukinuo je prvostepenu presudu kojom je u junu prošle godine na godinu zatvora bila osuđena nekadašnja predsjednica stranke Jugoslovenska levica (JUL) i supruga Slobodana Miloševića Mirjana Marković povodom optužbi da je 2000. utjecala na vladinu komisiju da nezakonito dodijeli državni stan dadilji njenog unuka. 

Tom odlukom, koja je danas objavljena na sajtu suda, naređeno je da se suđenje ponovi pred Višim sudom u Beogradu i otklone sve nelogičnosti iz presude i povrede krivičnog postupka.

Ukinutom presudom nekadašnja sekretarka Vlade Srbije Živka Cica Knežević bila je osuđena na godinu i po zatvora, a tadašnji direktor Diposa Miloš Lončar na godinu zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja, a Marković jer ih je podstrekivala na izvršenje tog djela.

Ta ukinuta presuda bila im je izrečena nakon gotovo 15 godina od pokretanja krivičnog postupka, koji će sada biti nastavljen ponovnim prvostepenim suđenjem.

Marković se sudilo u odsustvu jer je nedostupna pravosudnim organima Srbije i za njom je 2005. raspisana međunarodna potjernica.

Ona je optužena da je podstrekivala Živku Knežević da bez neophodne procedure pribavi stan u Beogradu od 47,36 m2 Iloni Pešić, dadilji njenog unuka.

Knežević je optužena i da je nezakonito pribavila stan u Beogradu od 57,51 m2 tadašnjoj direktorici Doma zdravlja Žagubica Ljiljani Ilić, a ona i Lončar zajedno se terete i da su nezakonito pribavili stan u Beogradu od 87,38 m2 Kohanu Morini, sinu tadašnje ministrice za izbjeglice Bratislave Morine.

Obrazloženje suda

U obrazloženju odluke Apelacionog suda navodi se da je presuda ukinuta zato što sadrži bitne povrede odredbi krivičnog postupka jer je nerazumljiva i protivrječna datim razlozima, nema razloga u vezi sa činjenicama koje su predmet dokazivanja, a razlozi koji su dati nejasni su i znatno protivrječni.

“Zbog toga je i činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pri čemu je prvostepeni sud primenio zakon koji se ne može primeniti”, navodi se u odluci Apelacionog suda.

Taj sud konstatirao je da u obrazloženju presude prvostepeni sud navodi da je optužnica više puta mijenjana (da je dolazilo do objedinjavanja i razdvajanja postupka), da je posljednji put precizirana 24. oktobra 2017, pri čemu po toj optužnici, kako navodi Apelacioni sud, tužilac mijenja period izvršenja krivičnog djela za sve okrivljene, kao i vrijednost pribavljene imovinske koristi za Ilonu Pešić, Ljiljanu Ilić i Kohana Morinu.

Zbog toga je Apelacioni sud zaključio da su osnovani žalbeni navodi da su takvim izmjenama učinjene bitne povrede odredbi krivičnog postupka jer je sud prekoračio optužbu i izmijenio činjenični opis na štetu svih okrivljenih, produživši vrijeme izvršenja.

“Pre svega iz spisa predmeta se pouzdano ne može utvrditi da su okrivljeni i njihovi branioci u skladu sa zakonom upoznati za izvršenim izmenama, da li su se o tome izjašnjavali, niti sud daje ikakve razloge u obrazloženju presude na koje radnje i na kojeg od okrivljenog se odnosi datum 24. novembar 2000. godine, kao poslednji datum izvršenja dela svih okrivljenih, a što je značajno za pravilnu primenu zakona”, ukazao je Apelacioni sud.

Također smatra da je prvostepeni sud pogrešno zaključio da je u konkretnom slučaju zakon koji je važio u vrijeme izvršenja djela najblaži za počinioce, zbog čega je primijenio zakon koji se ne može primijeniti, što predstavlja povredu krivičnog zakona, zbog koje je prvostepena presuda morala biti ukinuta.

“Zbog toga su i razlozi prvostepene presude u pogledu pravne kvalifikacije krivičnog dela okrivljenih suprotni izreci presude”, napominje Apelacioni sud.

Status političke izbjeglice u Rusiji

Također smatra i da su osnovani i žalbeni navodi branioca Mirjane Marković da je nejasno “zašto provostepeni sud za radnje koje su optužnicom od 2. decembra 2002. godine Markovićevoj stavljeni na teret da je izvršila od 1. do 21. septembra 2000. godine nije primenio institut zastarelosti krivičnog gonjenja, budući da je tužilaštvo za navedene radnje izvršilo prekvalifikaciju optužnice nakon proteka roka od 10 godina, dakle nakon nastupanja zastarelosti za radnje izvršene u tom periodu”.

Apelacioni sud smatra i da se osnovano žalbom Mirjane Marković ukazuje da je iz prvostepene presude ostalo nejasno je li i na koji način ona postupala s direktnim umišljajem, odnosno “koje su to činjenice i okolnosti koje ukazuju da je umišljaj kod nje obuhvatao svest da će kod Kneževićke stvoriti ili učvrstiti odluku da se stan dâ najpre na korišćenje kao zakupcu na neodređeno vreme Iloni Pešić, zatim da se izvrši adaptacija stana o trošku države i da se na kraju dozvoli otkup stana, o čemu ni u obrazloženju prvostepene presude nisu dati razlozi”.

U ponovnom postupku Apelacioni sud naložio je Višem sudu da otkloni povrede na koje mu je ukazano i na glavnom pretresu izvede sve potrebne i neophodne dokaze iz kojih će nesumnjivo utvrditi sve odlučne činjenice i pravilno ih ocijeniti.

“Nakon toga će biti u mogućnosti da donese pravilnu i na zakonu zasnovanu odluku, za koju će dati jasne i dovoljno argumentovane razloge”, smatra Apelacioni sud.

Kad je riječ o dostupnosti Marković, predstavnici Generalnog tužilaštva Ruske Federacije saopćili su 2010. da ona u toj državi uživa status političke izbjeglice i da ne može biti uhapšena po potjernici Interpola Srbije, koja je raspisana za njom 2005. i još je na snazi.

Izvor: Agencije