Vulliamy: Ratko Mladić ispunio je većinu svog zadatka

'Haški tribunal dosudio je samo ono što je djelomično pravedno', tvrdi britansko-irski pisac i novinar (Al Jazeera)
'Haški tribunal dosudio je samo ono što je djelomično pravedno', tvrdi britansko-irski pisac i novinar (Al Jazeera)

“Majke više od 8.000 muškaraca i dječaka, koji su u Srebrenici ubijeni za nešto više od pet dana u ljeto 1995, s punim pravom pozdravile su doživotnu kaznu zatvora i osudu Mladića za genocid – jedini pravni standard kojim se takav zločin može ispravno izmjeriti”, napisao je britansko-irski pisac i novinar Ed Vulliamy u svom komentaru za britanski The Guardian.

Vulliamy je bio među prvim stranim novinarima koji su svijetu otkrili postojanje koncentracijskih logora u Bosni i Hercegovini. Njegovo izvještavanje iz Prijedora postalo je neizbježan element mnogih suđenja u Haškom tribunalu.

U tekstu je napomenuo da sva podrška udruženja za ljudska prava i advokata ne mogu rastjerati mračne oblake iznad većine ljudi koji su preživjeli uragan Mladićevog nasilja.

Ovaj novinar ističe da je svjedočio protiv Mladića i njegovog političkog saradnika Radovana Karadžića, te da je predočavao dokaze o patnjama koje je otkrio 1992. u koncentracijskim logorima.

“Danas sam telefonom razgovarao s preživjelima, a osim ožalošćenih u Srebrenici, niko od njih nije podijelio radost zbog današnje presude”, napisao je Vulliamy uz napomenu da se Mladić suočio s dvije optužnice za genocid – jedan počinjen u Srebrenici i jedan koji se dogodio u drugim općinama širom Bosne i Hercegovine.

‘Čin kajanja’

Vulliamy je istakao da je cijeli koncept Haškog tribunala bio samo čin kajanja za neuspjele pokušale ambiciozne međunarodne pravde.

“Mladićevi pogromi uključivali su masovna ubistva, torturu, silovanja, ubistva i u koncentracijskim logorima Omarska, Trnopolje i Keraterm, u sjeverozapadnoj Bosni. Na istoku, u Višegradu, civili, među kojima su bile i bebe, odvođeni su u kuće gdje su bili živi spaljivani ili na most, gdje su ubijani, a dijelovi njihovih tijela bili su bacani u Drinu”, piše Vulliamy.

Britanski novinar navodi da su nakon toga slijedila uništenja čitavih gradova i naselja, čišćenja svega što nije dio srpske kulture i tradicije.

“Uništavane su džamije i katoličke crkve. Uporedo s tim, žene i djevojke odvođene su u kampove, gdje su silovane i zlostavljane. Ipak, ništa od ovoga nije proglašeno genocidom i Mladić nije osuđen po toj tački optužnice. Postavlja se pitanje ‘Pa šta je to onda?'”, piše Vulliamy.

U Guardianovom tekstu navodi se da je među onima koji su slušali presudu Mladiću bila i Kelima Dautović, preživjela iz logora Trnopolje, dok je njen muž boravio u logoru Omarska. Izgubila je većinu porodice i komšija u Kozarcu 1992. godine.

“Nezadovoljni smo, ali ne i iznenađeni. Možda to oni ne žele nazvati genocidom jer se sve desilo pred očima međunarodne zajednice, koja je bila tu i, navodno, štitila nas. Kako god bilo, nadam se da će historičari uraditi bolji posao nego sudije”, kazala je Dautović britanskom novinaru.

Vulliamy citira bivšu tužiteljicu haškog tužilaštva Florence Hartmann, koja naglašava da se genocid nije desio tokom pet ljetnih dana. “Genocid je proces”, kazala je ona.

Ona je dodala da je u ovoj, za razliku od drugih optužnica, uloga Srbije totalno zanemarena i da je “optužnica zaobišla genocid jedne ideologije, u historijskom i međunarodnom kontekstu”.

Djelomična pravda

Vulliamy nastavlja kako je organizacija Human Rights Watch proslavila ovu optužnicu kao činjenicu da je to “poruka svima koji na loš način koriste svoju moć kako bi počinili brutalne zločine, bilo to u Burmi, Sjevernoj Koreji ili Siriji”, te kao pripreme za početak suđenja za ratne zločine u Siriji.

Guardianov autor pita se ko će zaista biti priveden pravdi. Mladić je ratni diktator i bolje je da bude u zatvoru nego slobodan. No, pitanje je kako će se pravda provoditi u Siriji, Iraku, Burmi i drugim državama u kojima danas vlada nepravda.

“Haški tribunal dosudio je samo ono što je djelomično pravedno, ali je i promovisao pomirenje na Balkanu”, napisao je Vulliamy, dodajući kako smatra da pomirenja neće biti.

“Mladić je u većini dobio šta je htio: bosanski Srbi dobili su neku formu države na teritoriji koju je gotovo svaki nesrpski stanovnik napustio do 1995. godine. Tamo je postao idol, heroj, a njegovo ime pjevaju i na nogometnim utakmicama”, navodi The Guardian.

U tekstu se zaključuje da je čak i glavni tužilac Haškog tribunala Serge Brammertz priznao da “sukobi i zločini mogu dobiti vlastitu logiku”, ističe Vulliamy, ustvrdivši da je život u Bosni i Hercegovini fragmentiran više nego ikad nakon rata.

“Sve strane smjestile su se u udobnu zonu međusobne mržnje – što je, slučajno, finansijski unosno za političku klasu koja ih u tome podstiče. Mladić je bez sumnje bijesan čovjek, ali on može početi izdržavati kaznu sa zadovoljstvom da je većinu svog zadatka uspješno izvršio”, piše britanski autor.

Izvor: Agencije


Povezane

Više iz rubrike Balkan
POPULARNO