Osobe s invaliditetom traže ravnopravnost u Sarajevu
Blizu 200 građana izašlo je u srijedu u protestnu šetnju Sarajevom, kako bi ukazali na probleme osoba s invaliditetom. Pet udruženja koja ih predstavljaju pokrenulo je kampanju “Ponosni na sebe”, s ciljem sprečavanja marginalizacije.
Memnuna, koja je duže od 30 godina u kolicima, sama je sa Ilidže došla do centra Sarajeva. Kaže da je navikla na rjeđi raspored tramvaja u koje može ući, ali ističe da je zadovoljna što ih uopće ima. Međutim, žali se na nepristupačnost institucijama, kao i na loš tretman osoba s invaliditetom, naročito onih koje su prozvali neratnim invalidima.
“Izgubili smo što-šta. Izgubili smo banjsko liječenje. Ortopedska pomagala smo imali do prije godinu dana da dobijamo na četiri godine, sad moramo dizati kredit da kupimo kolica. Velika je razlika između ratnih invalida i nas kojima su dali predznak neratni invalidi, a potrebe su iste”, žali se Memnuna.
Nigdje bez pratnje
Za razliku od Memnune, koja se s godinama navikla da izlazi sama, Dalila nigdje ne ide bez pratnje. Slijepa je od rođenja. Neko je mora ispratiti do fakulteta, a unutar zgrade se snalazi sama.
“Ja sam sama sebi krčila put po fakultetu, što se tiče prostorija, to sam sad naučila. A što se tiče materijala za učenje, to je jako teško, jer neko pošalje materijal, neko ne pošalje, a ja sve učim na laptopu, gdje imam program koji mi čita”, kaže Dalila.
Ovom šetnjom osobe s invaliditetom i njihove porodice apeliraju na vlasti da im se dodjeljuju ortopedska pomagala bez novčanih nadoknada, da učestvuju u kreiranju zakona i propisa i da im se, prije svega, omogući samostalno kretanje i pristup institucijama. Fikret Zuko iz Udruženja osoba s invaliditetom Kantona Sarajevo kaže da je istraživanje vođeno u školama na prostoru ovog kantona pokazalo da skoro nijedna škola nije potpuno pristupačna osobama s invaliditetom, što znači “da se neke osobe s invaliditetom ne mogu školovati, a ako se ne mogu školovati, onda se ne mogu zaposliti, a onda nemaju egzistenciju…”
“Da bi došli na protest, mnogi od ovih ljudi morali su da obezbede pratnju nekog od članova porodice. To je njihova svakodnevica, zbog koje, kako kažu, sve češće odluče da ostanu kod kuće”, javlja iz Sarajeva novinarka Al Jazeere Natalija Lučić.
Za jednak tretman
S godinama je sve teže, kaže Elvira. Da biste se kretali sarajevskim ulicama, objašnjava, potrebna je velika fizička snaga.
“Ne samo što je teško fizički, već se izlažete riziku da budete povrijeđeni, ulice su izrovane, trotoari nemaju svi one kosine koje bi trebalo da imaju”, dodaje.
Oni koji su u mogućnosti danas su pokušali utjecati na podizanje svijesti javnosti da su i osobe s invaliditetom dio društva i da trebaju imati jednak tretman.
Izvor: Al Jazeera