Vaspitačice u Hrvatskoj traže bolje uvjete

U više od 1.400 vrtića u Hrvatskoj radi blizu 8.500 vaspitačica. No, u posljednje vrijeme ih je sve manje – uglavnom nisu zadovoljne uvjetima rada i platom, koja u prosjeku iznosi 700 eura.

Mlađe odgajateljice nerijetko odlaze na rad u inostranstvo. Nedavno su i protestirale, da skrenu pažnju na teško stanje.

Svakog jutra Vladimir Majer sina Luku dovodi u zagrebački dječji vrtić “Pipi Duga Čarapa”. Dok su on i supruga na poslu, Luka je u vrtiću. Kaže, zahvalan je što njegov sin ide u vrtić u kojem sve funkcionira besprijekorno.

“Tete u vrtiću kao zanimanje mnogi shvaćaju kao poziv. Ovdje to zaista je. Znači, sve tete su maksimalno angažirane, mi smo super zadovoljni uvjetima, njihovim angažmanom, nekakvih rasporedom, stvarima koje uče, koje rade…”, dodaje.

Velike grupe djece

U vrtić u koji Majer dovodi sina ide još 70 djece, podijeljene u tri odgojne skupine, pojašnjava pedagog Irina Vujnović.

“U svakoj skupini su po dva odgajatelja, tako da je u prosjeku 12 djece na jednog odgajatelja”, dodaje.

Za razliku od ovoga, većina javnih vrtića ne pridržava se standarda organizacije rada, tvrdi predsjednica Sindikata obrazovanja, medija i kulture Božica Žilić, i sama odgajateljica u vrtiću.

“Ključni problem i funkcioniranja svakog većeg grada, pa tako i grada Zagreba, upravo je broj djece u odgojnim grupama. To su prostorni i materijalni uvjeti, zgrade su stare preko 30-40 godina. Vrlo malo se gradi”, dodaje Žilić.

Broj djece u skupinama je, umjesto maksimalnih 15, 25 ili više, što opterećuje rad odgajateljica, pojašnjava Žilić, kojoj veliki problem predstavlja činjenica da u radu nema priliku posvetiti se individualno djeci, ili manjim skupinama. Veliki broj djece stvara nerealne dileme i odgajatelji su razapeti između odgovornosti i očekivanja, dodaje.

Zakon o predškolskom odgoju donesen je još 1997. godine, ali se on i drugi pravilnici, ističe Žilić, slabo primjenjuje.

“Kad imate dovoljno godina za postepenu prilagodbu, ja zbilja ne vidim razlog da se gradovi nisu tome sustavno i postupno prilagođavali. Dakle, za mene problem nije na nacionalnoj razini, nego je problem u lokalnoj zajednici”, dodaje.

Pregovori, a ne ulica

Predsjednica Sindikata radnika u predškolskom odgoju Božena Strugar slaže se da ima mnogo prostora za unapređenje uvjeta rada, ali kaže da je cijela priča ispolitizirana.

“Nije točno da svi vrtići nemaju dovoljno prostora, nije točno da svi gradovi nemaju dovoljno izgrađenog prostora. Znači, kada se gleda problem, mora se gledati konkretno, a opet sagledavati cjelokupno”, kaže ona.. 

Prema njenom mišljenju, rješenje problema ne treba tražiti na ulici, već za pregovaračkim stolom s poslodavcima.

Izvor: Al Jazeera