Ramazan u prihvatnim centrima u Srbiji

Stotine hiljada izbjeglica mjesec ramazan dočekuju u izgnanstvu. U Beograd, uprkos zatvorenim granicama, svakodnevno stižu nove grupe. Za muslimane sveti mjesec neki će, prvi put odvojeno od svojih porodica, provesti u tamošnjim prihvatnim centrima.

Policija sa psima na granici Srbije i Mađarske – Imranov je odgovor na pitanje šta je najstrašnije što je doživio na putu od Afganistana. Ima samo 11 godina i do Beograda je prije tri dana došao sa tetkom. Roditelji nisu imali novca da pođu s njim. Nadaju se da će uspjeti da stigne do Njemačke gdje imaju rođake. Ovo je prvi ramazan koji provodi bez njih.

„To je dobar mjesec za nas. Najvažnija stvar za nas muslimane je da se molimo Bogu. Ako učiniš nekom dobro, siguran si u budućnosti – Bog će ti pomoći. Molimo se za Njegovu pomoć“ kazao je Imran.

Trenuci u molitvi u mjesecu blagoslova – kako ga pojašnjava i Ibrahim, najvažniji su za svakog vjernika. Svega osam godina stariji od Imrana, ovaj devetnaestogodišnjak u Beogradu je već 11 mjeseci. U Centru za azil u Krnjači, danas je dio tima koji brine o potrebama izbjeglica – i egzistencijalnim i duhovnim.

Zajednička molitva 

„Ovaj mjesec je poseban u muslimanskom kalendaru. Sjećam se kada sam bio kod kuće. Nije isto kao ovdje. Ali, navikao sam se već i u kakvoj god da se situaciji nađem tokom ramazana, u miru sam sa sobom“, rekao je Ibrahim Ishak, izbjeglica iz Gane.

Centri za azil u Srbiji otvorenog su tipa, što znači da izbjeglice, muslimani, mogu da posjećuju džamiju, a tokom ramazana u vrijeme molitvi imam dolazi kod njih.

U prihvatnim centrima u Srbiji, trenutno je, prema podacima Komesarijata za izbjeglice, nešto manje od 600 ljudi, skoro 400 u Centru za azil u Krnjači. Tek četvrtina je, međutim, u proceduri za dobijanje azila.

Od početka izbjegličke krize, svega jedan posto njih, pa ni toliko, dođe do kraja azilne procedure. 

„Oni su tu da se okrepe u centrima, navodno izraze azilnu nameru, uđu u proceduru, ali svi mi znamo manje-više da oni tako kupuju vreme da sačekaju nekog od članova porodice, rodbine, da sačekaju da im stigne neki novac, i da sačekaju prvi povoljan način, kanal, kako bi napustili Republiku Srbiju i krenuli ka zemlji finalne destinacije“, kazao je Ivan Mišković, iz Komesarijata za izbjeglice i migracije Srbije.

Do tih destinacija nerijetko ih prilike vode, i pored rizika, ilegalnim putevima. Iako se čekanje, kažu, odužilo, mnogi u Beogradu dočekuju ramazan u vjeri da će ih povoljnije okolnosti spojiti sa najbližim.

Izvor: Al Jazeera