Hiljade djece u hraniteljskim porodicama u Srbiji
Bolest, zavisnost ili zanemarivanje – bez obzira na to koji je razlog za disfunkcionalnu porodicu, u njoj najviše ispaštaju djeca, koja bivaju prinuđena da napuste takvo okruženje.
Prema podacima Ministarstva za socijalni rad, blizu 7.000 djece u Srbiji živi u hraniteljskim porodicama.
Petogodišnja devojčica, u ovoj priči bez lika i imena, još kao beba stigla je u Centar za porodični smeštaj i usvojenje, a od tamo je otišla u hraniteljski dom porodice Ivić.
“Postoje jako velike osude. Ja imam tu sreću da je moja okolina jako dobro primila tu priču, svi znaju, dete koje je kod mene na hraniteljstvu, isto zna svoju životnu priču. Pokušavam da je ojačam, da shvati da je život takav, ali da smo mi tu za nju, da je ona naša i mi smo njeni uvek, dok postojimo“, tvrdi hraniteljka Ivana Ivić.
Različite okolnosti
Djeca koja se smještaju u hraniteljske porodice potiču iz nefunkcionalnih bioloških porodica.
Ostavljana, zanemarivana, oduzimana od roditelja zavisnika – okolnosti su različite, posljedice uvijek iste.
“Radi se o deci koja imaju određena traumatska iskustva, posledice tih iskustava, i sa kojom treba imati određena znanja kako da neguje identitet, pomaže da se prevladaju gubici jer su to deca sa puno gubitaka, trauma, traumatskih iskustava i mi smo kao kuća razvili jedan popriličan broj programa koji su akreditovani za obuku i podršku hraniteljskim porodicama“, smatra Dobrila Grujić iz Centra za porodični smještaj i usvojenje Beograd.
Osim što je ispunila osnovne uslove – da nije osuđivana, da je stabilna ličnost, sa dovoljno sredstava za izdržavanje porodice, Ivana je prošla dvoipomjesečnu obuku nakon koje je i zvanično dobila licencu hranitelja, kakvu danas ima blizu 5.000 ljudi u Srbiji.
Na manifestacijama poput “Dana hraniteljstva” u Beogradu razmjenjuju iskustva i organizuju raznovrsne programe za djecu.
A u organizaciji Centra za porodični smještaj i usvojenje, osamdesetoro djece iz hraniteljskih porodica širom Srbije otišlo je na ljetovanje. Većini će to biti prvi put da vide more.
“Negde oko 7.000 dečaka i devojčica se nalazi u hraniteljskim porodicama ….Dovoljno će vam reći i podatak da dece do tri godine skoro da nemamo u institucijama, osim ukoliko to ne zahteva njihovo medicinsko stanje, sva ostala su smeštena u hraniteljstvu, čime ne može da se pohvali nijedna zemlja Evrope“, istakao je Aleksandar Vulin, ministar za socijalna pitanja Srbije.
Ljubav je lijek za sve
Kada je prije pet godina, kao samohrana majka, svom sinu ispunila želju da dobije sestru, Ivana je znala da je to samo početak. Ta porodica ima onaj najbitniji uslov da se širi.
“Ja zaista verujem da je ljubav lek za sve. I da ono što može ljubav, zagrljaj i poljubac da učini, da ne može ni najbolji lek na svetu, ni najveće pare ovog sveta. Prosto, stvarno smo mi srećni i zadovoljni i nadamo se, evo kažem opet, da ćemo uskoro još jednoj bebi pružiti jedan lep dom pun energije, ljubavi i razumevanja i pažnje“, zaključila je Ivana Ivić.
Iako bi hraniteljske porodice trebalo da budu kratkotrajno rješenje do rješavanja krize u biološkoj porodici djeteta, te krize se često ne mogu riješiti, pa djeca kod hranitelja ostaju i do osamostaljenja. Tu su sigurna. Jer prvo pravilo hraniteljstva kaže – ne bira se dijete za porodicu, već porodica za dijete.
Izvor: Al Jazeera