Državnim firmama prijeti stečaj

Sudbina poduzeća u restruktuiranju nije bila u fokusu ove izborne kampanje, iako će među prvim potezima buduće vlade biti odluka o eventualnom stečaju više od dvjesto kompanija koje su još uvijek pod državnom kontrolom.

Vrijeme uspješnih privatizacija, kažu stručnjaci, davna je prošlost – preostalo je gašenje požara i smanjenje troškova.

Al Jazeera posjetila je sjever Vojvodine, odnosno gradić Sentu, gdje su predstavnici kompanije Japan Tobacco Industry privatizirali lokalnu industriju duhana.

Kad su 2006. godine kupili tvornicu, tada je imala 80 zaposlenih. Sada ih ima 350, a uvjeti u kojima su nekada radili i sadašnja situacija su, kažu, nemjerljivi.

“Otkad je došao Japan Tobacco, nije se desio nijedan jedini dan kašnjenja isplate zarade. Imamo i dodatno zdravstveno osiguranje”, priča radnik Nenad Popov.

Bez Japanaca, tvornica u Senti bi, kažu zaposleni, sigurno bila zatvorena. Proizvodnja je dostigla četiri milijarde cigareta godišnje, postali su regionalni izvoznik i jedan od najvećih poreznih obveznika Srbije.

“Ovdje smo uveli Kaizen filozofiju, japansku poslovnu filozofiju koja se oslanja na optimalnu upotrebu svih postojećih resursa. To znači da kada je sve dobro organizirano, onda je i poslovanje lakše. Ta filozofija je ovu tvornicu načinila najboljom u našoj mreži”, kaže Makoto Ochiai, direktor tvornice Japan Tobacco Industry u Senti. 

FAP nije isplatio 10 plata

No, petsto kilometara južnije nalazi se Priboj, grad koji je živio od FAP-a, a koji posljednjih dvadeset godina gleda kako ta tvornica propada.

Neuspješni su bili svi pokušaji privatizacije. FAP nisu željeli ni Kinezi, ni Finci, iako je njihove predstavnike Vlada dovodila u Priboj.

“Vidimo da od tih priča nema ništa. Verujemo u dobre namere, ali ne vidimo konkretnu realizaciju”, kaže Miroslav Mršević, predsjednik Radničkog udruženja za opstanak FAP-a.

Od nekadašnjih 7.000 zaposlenih, FAP je pao na šesto radnika koji nisu primili posljednjih deset plaća. Nekoliko puta su štrajkali, a sada su odlučili da na lokalnim izborima ojačaju svoju pregovaračku poziciju.

“Da nama država jednostavno kaže, hoće li da napravi privredni ambijent da sami zarađujemo svoj novac. Jedan način je privatizacija kako oni kažu, drugi način je da ovo bude radničko akcionarstvo”, predlaže Mršević.

Prijetnja stečajem

FAP je među 11 kompanija koje su proglašene strateškim i koje su do kraja svibnja zaštićene od stečaja. U tim kompanijama je zaposleno 18.000 radnika i Vlada Srbije za njih pokušava pronaći strateškog partnera. Dok se to ne dogodi, iz proračuna se plaća njihovo održavanje.

“Godišnji trošak je 200 miliona evra, a mi procenjujemo da, ukoliko se ne izvrši privatizacija ili stečaj u tih 11 preduzeća u ovoj godini, od sledeće godine taj trošak i prevazilazi 200 miliona evra”, ukazuje Vladimir Vučković iz Fiskalnog saveta.

Još najmanje 200 državnih firmi u Srbiji trebalo bi do kraja godine riješiti svoj status. Ponuđene su na prodaju, ali ekonomisti vjeruju da će sve morati ići u stečaj.

“To što se moglo privatizovati, to se uglavnom privatizovalo, a ovo su problemi za koje rešenja ne postoje sem kroz stečaj i konačno likvidiranje”, upozorava Ljubomir Madžar, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

Taj problem pričekat će novu vladu, jer rok za privatizaciju ističe 31. svibnja. Radnicima koji ostanu bez posla bit će isplaćene otpremnine u iznosu od 100 do 200 eura po godini staža.

Izvor: Al Jazeera