Autizam – smetnja protiv koje se svi trebaju boriti

Autizam je smetnja u razvoju s kojom u Srbiji živi veliki broj djece. U beogradskom kulturnom centru “Majdan” postoji muzička radionica, u koju mnogi od njih rado svraćaju. U toj nesvakidašnjoj muzičkoj školi djeca s autizmom otkrivaju nove interese te postaju glumci i pjevači.

Pred drugima tajanstveni i u svoj svijet zatvorena, djeca s razvojnim poremećajima i autizmom ne otkrivaju lako svoje misli i emocije. Ali, to nije slučaj u spomenutoj muzičkoj radionici. Dvanaestogodišnji Marko Milićević već šest godina dolazi na sate – pjeva, svira, glumi…

“Posebno mi je zanimljivo ovo što sam pevao, što sam svirao hornu i što su me snimali”, kaže Marko.

U radionici je Marko otkrio svoj muzički talent, ali ne samo to.

“Ove su radionice doprinele, pre svega, njegovom prihvatanju drugih, njegovom prilagođavanju na zahteve, da čeka, da uradi na zahtev ono što treba, da bude strpljiv, da oseća zadovoljstvo što će da peva, što je sa drugima”, navodi Jasmina Milićević, Markova mama.

Druženje djece

Osamnaestogodišnji Dušan Dražeta u pauzi crta životinje i čeka nastavak sata. Svjestan je svoje posebnosti i priča o Aspergerovom sindromu.

“To je smetnja u razvoju, gde je dete dobro, čudno i pametno, neko zna samo za jednu temu, ništa drugo, kako ko. Neko samo za crtane filmove, neko za astronomiju i svemir i ništa drugo nego samo za životinje”, objašnjava Dušan Dražeta, čije je posebno područje zanimanja poezija.

U radionici je program prilagođen svakom djetetu posebno. Ipak, kruna njihovog rada su predstave, koje je do sada vidjela brojna publika širom Srbije. U predstavama glume djeca s problemima iz spektra autizma, ali i ostala tipična djeca.

“Da bi ih uključili, morate da napravite tu zajedničku aktivnost i da ih prihvate i tipični. Morate da se menjate, a da opet budu zajednička interesovanja, jer realno oni nemaju zajednička interesovanja. Vi im nametnete, a oni uživaju”, ukazuje nastavnica Ksenija Mirković.

Muzika je, pokazalo se, efikasno sredstvo koje djeci s problemom u razvoju pomaže da prevaziđu govorne teškoće i barijere u komunikaciji s drugima. O uspjehu muzičke radionice govori i to da je sve češće posjećuju i djeca iz ostalih zemalja u regiji.

Bez evidencije osoba s autizmom u BiH

U Bosni i Hercegovini ne postoji evidencija osoba s autizmom. Neslužbene procene govore da gotovo 20.000 ljudi ima tu vrstu razvojnog poremećaja i da im je potrebna stalna briga. Centar za autizam u Tuzli, prvi u Bosni i Hercegovini koji bi, osim podrške, pružao i mogućnost rane dijagnostike, trebao je otvoriti vrata do kraja 2015. godine. Ipak, njegova izgradnja nije ni blizu kraja.

Al Jazeerina ekipa posjetila je Tuzlu i tamošnji Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u razvoju, gdje je srela Armina, koji je jedna od 17 osoba s autizmom koje u toj ustanovi dobivaju neophodnu njegu.

“U Zavod se oni mogu upisati tek s napunjenih šest godina. Znači, nemamo rane intervencije kad dobiju dijagnozu autističnog spektra kod djeteta sa tri godine. Vi ste primorani da plaćate. Država ne omogućava nikakav vid rehabilitacije u tom najkritičnijem periodu”, ukazuje Sanela Ćosić, defektologinja-oligofrenologinja.

“Prvi u Bosni i Hercegovini, Centar za rano dijagnostikovanje autizma izgrađen je još pre godinu dana. Međutim, ne može da proradi sve dok ne bude rekonstruisana i opremljena njegova glavna zgrada. A za to nedostaje jos 350.000 evra”, javila je Al Jazeerina reporterka Nataša Kovačev.

Zemljište je osigurao Grad Tuzla, a novac za prvu fazu izdvojio je Tuzlanski kanton. Novca za dalje nema. Meho Sadiković iz Udruženja roditelja djece s autizmom, zahvaljujući čijem zalaganju su podignuti bar zidovi, nadao se da će krajem 2015. godine biti useljen.

“Ovo je za nas jako bolno što ovaj centar ne radi, jer svaki dan izgubljen u tom procesu rehabilitacije mnogo znači. Oko 15 kilograma materijala je otišlo u ovih 15 godina prema Vladi [entiteta] Federacije Bosne i hercegovine, a odgovori su bili – ‘Da, mi ćemo pomoći kada se konkretno krene u realizaciju.’ Danas imamo završen jedan objekat, od dozvola preko placa. Sve konrektno ima, a do danas Vlada Federacije po tom pitanju nije odgovorila”, ukazuje Sadiković.

Obećanja ima, novca nema

Jos 2013. godine tadašnji federalni premijer Nermin Nikšić potpisao je dokument u kojem navodi da će Vlada u budžetu osigurati neophodan novac.. To se nije dogodilo. Iako već tri godine traže donatore, ne uspijevaju ih naći ni u humanitarnoj organizaciji koja je nositelj projekta.

“Od protesta 2014. godine, poplava i svih događaja koji su se desili, nekako je smaknut fokus sa ovog značajnog projekta. Takođe smo očekivali značajniju podršku od opština u Kantonu Tuzla. Interes od onih koji su najbliži nije do sada pokazan”, objašnjava Suzana Jašarević iz Hilfswerka Austria.

Nezainteresiranost općina i donatora razočarala je i nadležne u kantonalnom Ministarstvu rada. Očekuju i podršku federalne Vlade. S druge strane, od njih se očekuje da osnuju javnu ustanovu koja bi brinula o Centru.

“Mi smo o tome razgovarali. Da li će to stvarno biti javna ustanova od kantonalnog značaja, odnosno da li će se finansirati iz budžeta, mi to u ovom momentu ne mozemo reći”, rekao je Anto Iljkić iz Ministarstva rada Tuzlanskog kantona.

Za sada malo je odgovora, a puno pitanja kada je reč o djeci s autizmom. Centar u Tuzli mogao bi biti dio rješenja, ukoliko se najprije pronađe rješenje za njegov završetak.

Izvor: Al Jazeera