Srbija unapređuje azilsku proceduru

U jeku izbjegličke krize, Srbija je, poput ostalih na balkanskoj ruti, važila za zemlju tranzita. No, drastičnim izmjenama pravila na granicama, u ovoj državi raste broj tražilaca azila. Ekipa Al Jazeere istražila je kako će i u kojoj mjeri, prijedlog novog zakona o azilu koji se nalazi u javnoj raspravi, unaprijediti azilsku proceduru.
Ibrahima (19), izbjeglicu iz Gane, prvi put je ekipa Al Jazeere srela početkom godine u tranzitnom izbjegličkom centru u Šidu gdje volontira pri Komesarijatu za izbjeglice. Sada ga ponovo srećemo u centru Beograda, koji tek otkriva u nadi da će mu biti dom.
„Ovdje sam devet mjeseci, uskoro će biti i punih deset kako sam u Srbiji. Podnio sam zahtjev za azil, ali još čekam rješenje. Nisam dobio nikakav odgovor i dalje čekam. Nadam se da će to biti uskoro jer ne znam kakav mi je status ovdje u Srbiji, jesam li izbjeglica“, kaže.
Slične nedoumice prate i blizu 1.500 izbjeglica koje su, prema podacima UNHCR-a, od početka godine podnijele zahtjev za azil, iz Beograda javlja novinarka Al Jazeere Anne Marie Ćurčić.
„Prema rečima predlagača, novi zakon o azilu, o kojem se trenutno vodi javna rasprava, trebalo bi da ukloni mnoge od njih. U odnosu na postojeći, predlogom novog zakona su, između ostalog, daleko preciznije definisani uslovi koji moraju da budu ispunjeni da bi neka osoba imala pravo na odobrenje azila“, dodaje.
Tu se objašnjava, naprimjer, šta se podrazumijeva pod progonom ljudi, i koji su razlozi. Zakonom su predviđene i izmjene samog postupka azila.
„On je izmenjen u tom smislu što su dve faze evidentiranja i registracije spojene u jednu fazu, registraciju lica, tako da se taj postupak samo jednom obavlja prema tražiocu azila. I nakon registracije, lice se sa potvrdom o registraciji upućuje u centar za azil gde može podneti zahtev i dalje ostvarivati svoja prava“, govori Emilija Joksić iz Kancelarije za azil.
Neriješen ključni problem
Stručnjaci, međutim, upozoravaju da ključni problem ostaje neriješen.
„Postavlja se momenat pokretanja postupka podnošenjem zahteva za azil, umesto izražavanjem namere za azil. Vi onda imate, od namere do podnošenja zahteva, čitav jedan veliki prazni prostor u kojem ljudi nemaju regulisana prava, položaj, a to je u suštini najbitniji i najosetljiviji prostor jer upravo u toj sferi ljudi dobijaju poruku da napuste zemlju, nisu zaštićeni, ne mogu da pristupe proceduri“, ističe Radoš Đurović iz Centra za pružanje pomoći tražiocima azila.
Pozdravljajući najavljene izmjene zakona o azilu, u UNHCR-u između ostalog ukazuju na to da je neophodno raditi i na definiranju mehanizama integracije tražilaca azila.
„Integracija sama po sebi nije samo pravni jedan termin, ona znači mnogo više od samog prava. Podrazumeva razne druge aspekte i zato je neophodno da taj mehanizam zaista bude efikasan. Kada ćemo imati uspešan mehanizam integracije – imaćemo onog trenutka kada pojedinci, dakle oni kojima je priznat status izbeglice u Srbiji, zapravo budu zadovoljni građani ove zemlje“, kazala je Ljubimka Mitrović iz UNHCR-a.
Ovome se nada i Ibrahim, koji je odlučio da Srbija za njega ne bude samo zemlja tranzita.
Izvor: Al Jazeera