Godišnjica NATO bombardiranja SRJ

Avioni NATO-a počeli su bombardirati Saveznu Republiku Jugoslaviju 24. marta 1999, a zračni udari su trajali narednih 78 dana (EPA)

Prije 17 godina, 24. marta 1999, avioni NATO-a počeli su bombardirati Saveznu Republiku Jugoslaviju, a u zračnim udarima, koji su trajali narednih 78 dana, život je izgubilo od 759 do 4.000 osoba.

Fond za humanitarno pravo navodi da je stradalo 759 osoba, a zvanični državni organi kako je poginulo najmanje 2.500 ljudi (a prema pojedinim izvorima i 4.000) i 1.008 vojnika i policajaca, dok je ranjeno više od 12.500 osoba, prenosi Tanjug.

U svojoj bazi podataka “Kosovska knjiga pamćenja” iz 2015, u kojoj potvrda svake zabilježene smrti ima više izvora, Fond za humanitarno pravo navodi da je od početka 1998. do kraja 2000. u sukobima na Kosovu poginulo ukupno 13.500 ljudi, među njima blizu 10.800 Albanaca, 2.200 Srba i gotovo 500 Roma i osoba drugih nacionalnosti.

Prema posljednjim podacima te organizacije, tokom NATO bombardiranja na Kosovu je stradalo 484 osoba, a u ostatku Srbije i u Crnoj Gori 275 ljudi.

U Srbiji, bez Kosova, i u Crnoj Gori poginulo je 180 civila, 90 pripadnika Vojske Jugoslavije i pet pripadnika MUP-a Srbije, navodi se u bazi podataka.

Na Kosovu je život izgubilo, kako se dodaje, 267 civila, među njima 209 albanskih i 58 osoba drugih nacionalnosti, 171 pripadnik Vojske Jugoslavije, 20 pripadnika MUP-a Srbije i 26 pripadnika takozvane Oslobodilačke vojske Kosova, od kojih je 19 stradalo u NATO bombardiranju Kazneno-popravnog zatvora Dubrava.

Procijenjena šteta pričinjena u napadima na vojne, civilne i privredne objekte, koji su trajali 78 dana, također varira, pa tako stručnjaci iz Grupe-17 tokom 2000. iznose podatak o šteti u visini gotovo 30 milijardi dolara, dok u javnosti figurira iznos 100 milijardi dolara.

Okretanje ka budućnosti

Govoreći o današnjem obilježavanju godišnjice bombardiranja, premijer Srbije Aleksandar Vučić ranije je rekao da se protiv njegovog naroda 1999. dogodio zločin, ali da je potrebno okrenuti se budućnosti i tome da nema novih žrtava.

Polemišući o broju žrtava koje su tada stradale na Kosovu, Vučić je rekao da se one mjere hiljadama, a ne stotinama.

“Za mene ne postoji razlika između stradanja srpskog civila i srpskog vojnika, jer su to nevine žrtve. Mi nismo otvorili paljbu ni na jednu NATO zemlju i ničim nismo izazvali NATO agresiju”, rekao je Vučić i prokomentirao da bi bilo mnogo da je i dvoje ljudi stradalo.

Vojna intervencija NATO-a zvanično je okončana 11. juna 1999, kada je potpisan Vojno-tehnički sporazum između Međunarodnih sigurnosnih snaga (KFOR) i Vlade Savezne Republike Jugoslavije i Republike Srbije u Kumanovu 9. juna 1999. godine.

Napad na Saveznu Republiku Jugoslaviju, odnosno Srbiju, izvršen je bez odobrenja Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, a kao razlog NATO je naveo humanitarnu katastrofu na Kosovu i neuspjeh pregovora o budućem statusu pokrajine, koji su vođeni u Rambouilletu i Parizu.

Konkretan povod za početak bombardiranja bilo je ubistvo 45 kosovskih Albanaca, mještana sela Račak, 15. januara 1999, za koje brojni izvještaji tvrde da su bili civili, nasuprot tvrdnjama tadašnje vlasti SRJ da je riječ o pripadnicima “terorističke bande stradalim u oružanim borbama sa snagama bezbednosti”.

Nakon što je Skupština Srbije potvrdila da ne prihvata odluku o stranim trupama na svojoj teritoriji i predložila da snage Ujedinjenih naroda nadgledaju mirovno rješenje sukoba na Kosovu, NATO je 24. marta 1999. u 19:45 sati počeo zračne udare krstarećim raketama i avijacijom na više mjesta u Srbiji i Crnoj Gori.

Naredbu je tadašnjem komandantu savezničkih snaga, američkom generalu Wesleyju Clarku, izdao generalni sekretar NATO-a Javier Solana.

Izvor: Agencije