Dr. Hajir: Karadžić mi je rekao da ćemo se vidjeti na kafi kada izađe

Youssef Hajir, kirurg i bivši ravnatelj ratne bolnice u sarajevskom naselju Dobrinja, jedan je od nekoliko stotina svjedoka koji su svjedočili u Haškom tribunalu u slučaju protiv Radovana Karadžića, bivšeg predsjednika Republike Srpske i optuženog za genocid i ratne zločine u BiH.

Raspravno vijeće Haškog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) zakazalo je izricanje prvostupanjske presude Karadžiću za 24. ožujka.

Nekadašnji ravnatelj dobrinjske bolnice u Sarajevu 2010. godine videolinkom je svjedočio o uvjetima rada u bolnici tijekom rata, kao i o incidentu od 1. lipnja 1993. godine, kada je u Dobrinji minobacačkim projektilima ubijeno osam, a ranjeno blizu stotinu gledatelja nogometne utakmice.

Karadžić i svjedok zajedno su se prisjetili dana kada su se upoznali, prvog dana kada je Hajir došao u Sarajevo i kada još nije poznavao grad i jezik. Bili su prijatelji koji su trebali zajedno spašavati živote.

“Nekad smo bili prijatelji. Kada sam tek došao u Sarajevo, družili smo se. Tako da se on i ja dobro znamo”, prisjetio se Hajir u razgovoru za Anadoliju. Svjedočenje, kako je kazao, zbog toga nije bilo napeto.

‘Kao prijatelj mi je predstavljao nešto’

“Odgovorio sam na sva njegova pitanja. Rekao sam mu: ‘Ti si ljekar, kako možeš zamisliti sebe da radiš takve stvari? Ja te ne znam takvog’”, prisjetio se Hajir svjedočenja tijekom suđenja Karadžiću od prije šest godina.

Tada mu je kazao da ne može negirati da su ubijani nevini ljudi i da nije znao da se to događalo.

“On je na moje riječi reagovao vrlo opušteno. Ja ga znam i krivo mi je što je to radio. Meni je on zaista kao prijatelj predstavljao nešto”, istaknuo je Hajir.

Hajir je kao student medicine 1964. iz Sirije došao u Sarajevo. Tada je i upoznao Karadžića s kojim je postao dobar prijatelj. Završio je studij s najboljim ocjenama i dobio nagradnu stipendiju za specijalizaciju.

Oženio se Bosankom s kojom ima troje djece. To je bio razlog više da se ne vrati u sirijski Homs.

“Bio sam hirurg na Traumatološkoj klinici. Kada idete prema Vracama, već je bila stavljena rampa, a moj stan je bio iza nje. Mene nisu dirali. Međutim, rat se rasplamsao, tenkovi su bili postavljeni ispred zgrade. Napravili smo kućnu stražu u zgradi u kojoj su zajedno živjeli i Srbi i Hrvati i muslimani. Kada sam vidio da se situacija ne smiruje, onda sam sa ženom i djecom otišao na Dobrinju, jer je moja žena imala rodicu koja je živjela tamo”, prisjetio se Hajir dana kada je počinjao ratni pakao u Sarajevu.

Ondje su čuli da je kirurg te su ga zvali da pomogne. Bilo je mnogo ozlijeđenih, a mjesto koje je u to vrijeme imalo nekoliko desetaka tisuća stanovnika i predstavljalo najveće naselje, bilo je blokirano.

Dobrinja je naselje smješteno između brda Mojmilo, bivše vojarne JNA u Lukavici, sarajevske zračne luke i naselja Nedžarići. Početkom opsade Sarajeva našlo se u okruženju pogubnom za brojne stanovnike.

Karadžić hladnokrvan na spomen mrtve djece

S gradom ga je povezivao koridor koji je za mnoge koji su pokušali proći njime bio smrtonosan. Naselje je bilo pod stalnom artiljerijskom i snajperskom vatrom. Kako bi se pomoglo brojnim ranjenicima, u naselju je formirana Dobrinjska bolnica, na čijem je čelu bio dr. Youssef Hajir.

“Niste mogli nikoga poslati u grad, a morali ste pomoći. Tada sam rekao da ne mogu to samo tako gledati, nego da moram pomoći. Uputili su me na Ismeta Hadžića, koji je bio komandant Vojne policije. Predložio sam mu da nađemo neko mjesto gdje ćemo pomagati ranjenim ljudima. Našli smo ključeve stare ambulante koja je radila ranije”, ispričao je Hajir.

Kada je ušao u Dobrinjsku ratnu bolnicu i počeo raditi, do kraja rata više se nije ni vratio kući. U četiri godine rata išao je samo povremeno, da vidi djecu, ali u bolnici je provodio najviše vremena.

“Prva dva mjeseca sam radio sam, i to bez prestanka, bez spavanja, jer su stalno dovlačili nekoga”, ispričao je Hajir.

Naročito mu je bilo teško, kako kaže, kada bi mu dovezli ranjenu djecu.

“Koliko ih je dovedeno da ih je snajper pogodio direktno u srce… To su bila djeca od sedam do 12 godina koja su u bolnicu dovezena mrtva”, kazao je Hajir.

O svojim iskustvima, ali i o žrtvama koje je primio i osobno liječio te spašavao, svjedočio je pred Haškim tribunalom u procesu protiv Karadžića.

Prema njegovim riječima, tijekom svjedočenja o djeci koja su dovožena mrtva u bolnicu “Karadžić je djelovao vrlo hladnokrvno i kao da nema veze sa tim”.

Zahvala na spašenim životima

“Vrlo interesantno je bilo da je, kada sam završio sa svjedočenjem, rekao: ‘Kolega, hvala vam za sve živote koje ste spasili i od Srba i Hrvata i muslimana.’”

Hajir kaže kako su u Dobrinjskoj bolnici spašavani životi svih koji su tu dovoženi: “Mi smo imali bolnicu koja je svima pružala pomoć. Mi nismo ni sud ni egzekutori, samo smo bili tu da spašavamo živote.”

Prisjećajući se svjedočenja pred Tribunalom, kaže da mu je Karadžić tada rekao: “Vidjet ćemo se na kafi kada izađem.”

Govoreći o očekivanjima od  presude 24. ožujka, Hajir je naglasio da se “on [Karadžić] ne može osloboditi optužbe”.

Radovan Karadžić, bivši predsjednik Republike Srpske i vrhovni zapovjednik njenih oružanih snaga, optužen je za genocid u Srebrenici počinjen 1995. i još nekoliko općina 1992. godine, progon nesrpskog stanovništva, teroriziranje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Uhićen je 2008. godine, nakon više od desetljeća provedenog u bijegu.

Suđenje mu je počelo u listopadu 2009., a Tužiteljstvo je s izvođenjem dokaza počelo pola godine kasnije i taj proces okončalo u svibnju 2012. godine.

Karadžić, koji se sam brani, svoje svjedoke pozivao je od listopada 2012. do svibnja prošle godine. Presudu će donijeti vijeće kojim predsjedava južnokorejski sudija O-Gon Kwon, a čiji članovi su Howard Morrison i Melville Baird.

Izvor: Agencije