Uzgoj bijelog luka oživljava zadarsko zaleđe

Zadarsko zaleđe nekada je bilo poznato kao izuzetno povoljno za uzgoj bijelog luka. Ta priča želi se oživjeti osnivanjem udruge Rešta, koja okuplja sve zainteresirane male proizvođače u tom dijelu Hrvatske.

Domaćeg češnjaka malo je na tržištu, ali je mnogo traženiji od onog uvoznog.

Marko Dobrić, stojeći u polju, sjeća se da su sve njive nekada bile pod bijelim lukom, koji se izvozio i u Njemačku. Sada se sadi samo za vlastite potrebe.

“Što bi netko plaćao dva eura kada je kineski luk ispod eura? U kvaliteti je velika razlika, ali džaba, ide se linijom manjeg otpora – što je jeftinije, ide, što je bolje, ne ide”, kaže ovaj mještanin Dobropoljaca u Zadarskoj županiji.

No, miris i okus domaćeg luka aduti su zbog čega je tražen. U tri mjeseca, od srpnja do listopada, gotovo sve rešte – pleteni vijenci od glavica češnjaka – nađu kupce.

Sav domaći bijeli luk brzo se proda

“Koliko ova rešta košta, ovisi koliko se u nju uveže glavica luka. Ali, nije ispod 10 eura. Međutim, teško ga je naći i na ovdašnjem tržištu jer sav domaći luk u zadarskom zaleđu brzo se proda”, izvještava reporter Al Jazeere Boris Gagić.

Male proizvođače želi okupiti Snježana Perić, predsjednica udruge Rešta. “Dama od češnjaka” ne sumnja – škrta zemlja Bukovice i Ravnih kotara treba se više iskoristiti za uzgoj bijelog luka. I ona je završila u polju.

“Ja moram biti poticaj svojim proizvođačima i mlađim ljudima da se odluče. Dala sam otkaz i počela proizvodnju češnjaka jer mi se čini izvedivim i da se tu može lijepo zaraditi godišnja plaća. Ne radite uvijek isti posao – imate period sadnje, period kopanja, period vađenja i period pletenja”, kaže Snježana.

“Majstor od češnjaka”, kako nazivaju Niku Golema, nadgleda kako luk, ručno zasađen, napreduje. S jednog hektara, smatra, prinos će biti pet tona. I svake godine sadi sve više.

“Nakon par godina dođete do neke zarade, profita. Danas je tako došlo – ako nemaš istu godinu zaradu, veću, ljudi se odbijaju od toga. Puno se ulaže kolika će biti zarada. To je na kraju, zaradi se, da se ne zaradi, ne bi ni radili”, kaže ovaj mještanin Lisičića.

Traži se prava sorta za robnu marku

Proizvodnja u Zadarskoj županiji ne prelazi 150 tona. Do ‘90-ih taj dio Hrvatske davao je 550 tona češnjaka. U državu se sada godišnje uveze više od 2.000 tona bijelog luka.

Kako bi se taj trend promijenio, u benkovačkom kraju žele izabrati pravu sortu luka, koji će postati robna marka i tako unaprijediti proizvodnju.

“Istraživanje se vršilo tri godine, samog češnjaka. Sada je u fazi proizvodnja sadnog materijala”, objašnjava Snježana.

Utvrđivanje izvornosti, certifikacija, veća proizvodnja, zadružni otkup – to je pravac kojim bi trebala ići benkovačka priča o bijelom luku, koji se može plasirati u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.

Iz škrte crvenice možda izraste biljka koja će opet oživjeti zadarsko zaleđe.

Izvor: Al Jazeera