Na misu, pa na referendum 1992.

Na referendumu prije 24 godine građani Bosne i Hercegovine odlučili su se za nezavisnu BiH.

Bez glasova Hrvata, kojih je tada bilo 17,3 posto, referendum ne bi imao takav ishod. Međutim, o budućem međunarodnom položaju BiH odlučeno je tek drugog dana glasanja, i to nakon misa u katoličkim crkvama. Naime, stavovi političkog i crkvenog vodstva bh. Hrvata razlikovali su se u nijansama koje su mogle biti ključne za ishod referenduma.

Bosanskohercegovački Hrvati za nezavisnu BiH glasali su prema procjenama, u skoro stopostotnom omjeru. Tako je bilo i u srednjobosanskom gradiću Varešu.

Prvog dana glasanja, odziv u dominantno hrvatskim sredinama bio je relativno mali. Drugog dana nakon nedjeljne mise masovan.

“Sjećam se te nedjeljne mise kada je svećenik pozvao da izvršimo svoju građansku obavezu da izađemo na referendum”, kaže Miroslav Pejćinović, stanovnik Vareša.

Reakcija franjevaca

Presudnu ulogu odigrao je stav, odnosno reakcija svećenstva franjevačke provincije Bosna srebrena i Katoličke crkve općenito.

Ključna ličnost u takvoj odluci bio tadašnji provincijal Petar Anđelović. Mirko Majdandžić mu je bio pomoćnik.

“Možda neki drugi od nas ne bi imao toliko hrabrosti i mudrosti političke, i ove ljudske, da kaže ‘ne’ nekim drugim ponudama jer je ubrzo i nama fratrima nuđeno da izađemo iz Sarajeva pa da budemo u nekim ‘hrvatskijim’ provincijama. Fra Petar nikad nije pokleknuo, nikada nije posumnjao u ispravnost te ideje”, ističe fra Mirko.

“Prvomartovska odluka o nezavisnosti je zapravo plod polugodišnjeg procesa osamostaljenja BiH. Počevši od 15. oktobra i reafirmacije posljednjeg državničkog dokumenta iz ‘74. pa sve do Briselske deklaracije o disoluciji Jugoslavije, odnosno Banditerovog stava o legalnosti i legitimitetu zahtjeva za nezavisnost”, izvještava reporter Al Jazeere Sinan Šarić..

Stav Srpske demokratske stranke iz tog vremena je poznat, a također i Stranke demokratske akcije. Ali Hrvatska demokratska zajednica se u velikoj mjeri držala po strani, ne sugerirajući građanima dovoljno jasno i glasno da izađu na referendum, smatra fra Ivan Šarčević.

Podijeljeni stavovi

“Ja mislim da je od početka hrvatska politika spram BiH bila na stranputicama i nejasnoćama od konfederacije do odvajanja dijelova sa hrvatskom većinom, tako da referendumsko pitanje također nije došlo, gledano politički, u klimu jasne političke odluke”, kaže fra Ivan.

Takav stav HDZ-a često je nazivan – ”ni za, ni protiv”. Bio je posljedica neusvajanja prijedloga iz pomalo zaboravljene Livanjske deklaracije ove stranke od 8. februara. Prema njoj, u referendum o međunarodnoj nezavisnosti trebalo je ugraditi i pitanje o unutrašnjem uređenju, kroz glasanje za dominantno nacionalne kantone. Crkva i politika tu su se razlikovale.

“Franjevci su, čini mi se, uvijek bili sto posto za tu koncepciju – BiH cjelovita i jedinstvena. Kako ćemo mi unutra napraviti rješenje, to je pitanje vremena, povijesti, pameti, dogovora ili lopovluka, čak”, zaključuje Majdandžić.

Dvadeset dvije godine poslije, međunarodni status Bosne i Hercegovine je neupitan, ali ostali su podijeljeni politički stavovi o njenoj unutrašnjoj organizaciji.

Izvor: Al Jazeera