Kako zaštititi pitku vodu u regiji?

Slovenija je pravo na pitku vodu zaštitila na najvišem nivou – Ustavom. Prepoznali su vodu kao resurs budućnosti i osigurali da zarada nikad ne prevagne nad pravom stanovnika. Istražili smo šta to konkretno znači za Slovence i kakav je odnos prema pitkoj vodi u zemljama regije.

„Svako ima pravo na pitku vodu. Izvori vode su javno dobro kojim upravlja država, nisu tržišna roba“, novim člankom 70 a Ustava, građani Slovenije su zadovoljni.

„Zasad još neće biti problema s vodom ovdje. No, za stotinu godina moglo bi. Zato bih htio da sve države zaštite pravo na pitku vodu”, rekao je stanovnik Slovenije.

„Važno je da smo došli do zaključka da je voda bitna i da svi imamo jednaka prava na izvor života”, kazala je stanovnica Slovenije.

To ipak ne znači da će prestati plaćati račune vodovodu, niti da će koncesije za flaširanje vode biti ukinute. Tek slijedi pisanje zakona i podzakonskih akata, no cilj je jasan, kažu u slovenskom parlamentu.

„Novi članak Ustava štiti stanovništvo, jer bi u budućnosti mogli ojačati pritisci na izvore vode, zbog rasta stanovništva i klimatskih promjena. U tom slučaju stanovništvo će uvijek imati prednost u odnosu na poduzeća. No, danas ta poduzeća mogu normalno koristiti vodu u komercijalne svrhe”, rekao je Simon Zajc, zastupnik Stranke modernog centra (SMC-a).

Vodom su bogate i ostale zemlje regije. No, samo je još Hrvatska spominje u Ustavu, kao posebno zaštićeno dobro.

„Zakonom o vodama izričito je zabranjena, onemogućena privatizacija vode za piće.

Voda nije komercijalni proizvod. Drugim riječima, nitko ne može postati vlasnik vodnog resursa jer je voda opće dobro, uživa posebnu zaštitu Republike Hrvatske”, kazala je Kristina Buljubašić, glasnogovornica Hrvatskih voda.

Izvori se daju u koncesije

To nije prepreka da se izvori daju u koncesije, uglavnom do 30 godina. U Hrvatskoj su tako pod koncesijama za flaširanje vode 34 izvorišta, a državi to donosi 1,6 miliona eura na godinu.

Slovenija za 18 koncesija, godišnje naplati 2,4 miliona eura. U Crnoj Gori kažu da je pod koncesijama 17 izvora pitke vode, u Makedoniji 33, no obje zemlje ne žele otkriti prihode. U BiH je do podataka nemoguće doći do ponedjeljka. A nije ih dostavila ni Srbija.

Iako zakoni u svim zemljama regije propisuju da se voda ne može privatizirati, dio stanovnika, posebno u Srbiji, zabrinut je da će se to dogoditi s javnim preduzećima za vodosnabdijevanje.

„Prvo je bila nestašica vode, pa je utvrđen loš kvalitet vode, i onda je vlast rekla da nema sredstava za to. I onda se izlazi s predlogom da se to privatizuje. I naravno ljudi to prihvataju. Ne razmišljaju o tome da će u toj varijanti imati bar četiri, puta skuplju vodu nego što imaju sad”, kazala je Nada Vidović, stanovnica Novog Sada.

U svakoj zemlji regije na vodovod nije priključeno najmanje 10 posto stanovnika.

Stanovnicima Sarajeva redukcije su svakodnevica, jer kroz dotrajalu vodovodnu mrežu iscuri polovina vode. Uz to, nema ni pročistača otpadnih voda, a nelegalnom gradnjom trajno se zagađuju izvorišta.

„Dok ti čisti prirodni izvori dođu u blizinu naseljenih mjesta, sela ili gradova, oni se pretvaraju u otvorene kanalizacije. Žalosna je činjenica da mi u 21. vijeku imamo zagađeno vrelo Bosne koje nije pogodno za piće, upravo od fekalnih bakterija”, rekao je Rijad Tikveša, ekološki aktivista.

Regija tako nije bogata samo vodom, već i problemima i primjerima nebrige za dobro koje će u budućnosti vrijediti više od nafte.

Izvor: Al Jazeera 


Povezane

Kako riješiti akutne probleme snabdijevanja pitkom vodom? Šta u zaštiti svojih potencijala pitke vode mogu učiniti zemlje regije? Hoće li voda uskoro biti najvažniji resurs zbog kojeg će se voditi ratovi? Kako uskladiti razvoj i sačuvati dovoljnu količinu kvalitetne vode? Pitka voda i njen značaj tema je ovog izdanja Konteksta. Gosti Konteksta su: u Beogradu […]

Published On 23 May 2012
Više iz rubrike Balkan
POPULARNO