Upitna obnova sarajevske žičare

Upitno je hoće li biti obnovljena čuvena sarajevska žičara koja je iz centra glavnog grada Bosne i Hercegovine vodila na omiljeno izletište Sarajlija, na planinu Trebević.

Nada je data prije tri i pol godine, međutim, od onda nisu riješeni imovinsko – pravni odnosi. Ne budu li ni do kraja ove godine, donator najavljuje povlačenje 3,8 miliona eura.

Kabine za žičaru u BiH dopremljene su još 2011. godine.

Bivši zamjenik gradonačelnika Igor Kamočaji decembra 2011. godine kazao je kako će se „kompletne građevinske aktivnosti voditi u narednoj godini, a 2013. očekujemo po dinamičkom planu kada će se žičara pustiti u pogon“.

Tada je švicarska vojska, o vlastitom trošku, dopremila 23 kabine u EUFOR-ov kamp u Butmiru. Tri i po godine kasnije, sve stoji na istom mjestu – samo u lošijem stanju, javlja novinar Al Jazeere Marin Veršić.

„Zbog velike izloženosti atmosferilijama, ove željezne konstrukcije nisu iskoristive. Odavde, zasigurno neće otići na Trebević, nego na glomazni otpad“, dodao je.

Pitanje štamparije

U oktobru 2013. iz Švicarske je došla i donacija od 3,5 miliona eura. Predstavnik donatora Armin Rustenbegović tvrdi da je to 60 posto novca kojim bi se zatvorila cijela financijska konstrukcija. Budući da se nisu riješila osnovna pitanja: imovinsko-pravni odnosi i ko bi upravljao žičarom – ako se projekt ne pokrene do kraja godine, donator će povući svoja sredstva.

„Mi se nalazimo na zemljištu kojim upravlja GRAS, GRAS je u vlasništvu Kantona, Gradska uprava je inicijator i nosilac čitavog projekta. Tri državne institucije koje funkcionišu, ne mogu da se dogovore kako da se riješi pitanje imovinsko-pravnih odnosa. Da ne bude zabune, mi ne tražimo novo zemljište, ono koje je bilo potrebno prije za žičaru, potrebno je i sad“, ističe on.

Ekonomski institut radio je studiju izvodljivosti još 2008. godine koju je pokrila delegacija Europske unije. Anto Domazet, bivši direktor instituta, zaključio je da bi samo žičara bila na gubitku 150.000 eura godišnje. Mišljenja je da se treba izgraditi javnim novcem – grada ili kantona.

„Ali onda, možete početi privlačiti privatni kapital popratnih sadržaja, i to je onda prostor za razvijanje raznih formi privatno – javnih partnerstva. I onda trebevićka žičara, kao kompleks, postaje veliki pokretač i turizma i zapošljavanja“, smatra Domazet.

Finansijska isplativost

Ekonomist Jasminko Halilović magistrirao je na projektu trebevićke žičare. I on tvrdi da uz popratne sadržaje, koji su sada ruinirani do temelja, žičara nužno ne mora biti gubitaš.

„Kao projekt, koji je prije svega prijevozno sredstvo, svoju finansijsku isplativost može poboljšati ukoliko je posmatramo s nekim vezanim projektima. A definitivno postoje opcije da se uz žičaru otvori restoran, i suvenirnica, možda parking, to su neke ideje iz mojeg rada – zašto da se ne otvori u sklopu žičare i neki hotel?“, ističe.

Ministar saobraćaja Kantona Sarajevo Mujo Fišo uvjerava da donacija neće propasti. Na sastanku s predstavnicima grada, učinjen je prvi korak – dogovor o izmještanju GRAS-ove štamparije gdje je nekada bila početna stanica žičare.

„Pored toga, grad se obavezuje da će cirka 390 metara kvadratnih prostora, koje je GRAS imao za štampariju, prilikom izgradnje obezbijediti GRAS-u, tako da GRAS ni u kojem slučaju neće biti oštećen. Ostaje na Vladi Kantona da riješe imovinsko-pravne odnose s GRAS-om“, kazao je Fišo.

Ako se projekat pokrene u najkraćem vremenskom roku, sarajevskom žičarom se turisti neće voziti prije 2017. godine.

Izvor: Al Jazeera