Mladi iz BiH u Holandiji: Srce vuče u domovinu

U proteklih dvadesetak godina u Holandiji su odrasle hiljade mladih iz Bosne i Hercegovine. Kada su njihovi roditelji tokom rata izbjegli u tu zemlju, bili su djeca.
Al Jazeera je istražila kakva su mišljenja izgradili odrastajući u zemlji čiji vojnici nisu mogli da zaštite hiljade žrtava genocida u Srebrenici i kako mladi Holanđani gledaju na to.
Sala Bešić u Holandiju je stigla s devet godina. Danas, 20 godina kasnije, mlada je pravnica. Živi i radi u Amsterdamu. Tu je stvorila svoj dom, kaže, ali srce vuče u domovinu.
“Uvijek ostajem Bosanka i tako da, kada se vraćam dole, svoj život koji sam napustila ‘95. nastavljam”, priznaje Sala.
A, vraća se često i jednog dana se želi vratiti zauvijek.
“Imam osjećaj kao da živim dva života”, dodaje.
Život. Dom. Budućnost. O tome Sala razgovara s ekipom Al Jazeere. U politiku se ne voli upuštati.
“Ne bih voljela da miješam to sjećanje s diskusijom ko je ili ko nije kriv”, kaže.
‘Plivaj sve vode’
Igor Vrebac djetinjstva se prisjeća kroz savjet svoga oca. Riječi “plivaj sve vode” zauvijek je utisnuo na svoju ruku.
Ovi mladi odmiču se od svakodnevnog prisjećanja na rat. I ne znače im puno službene komemoracije. Sjećanja čuvaju za svoje najmilije.
Inesa Jašarević, koja je u ljeto 1992. izbjegla, ispisala je to ovim riječima: “Naučila sam kako osjećati bol, ali ne i kako komemorirati. Rat postepeno postaje sjećanje, ali je i dalje moj život. Kada sam bila u Bosni, na dženazi 11. jula, nisam bila tamo da komemoriram, nego da sahranim mog amidžu i daidžu”.
Sjećanja i mišljenja novih generacija, koje žive diljem Holandije, u svoj doktorski rad i posebnu izložbu skupila je Laura Boerhout.
“Puno je neznanja u Holandiji o ovoj temi. Čujemo ponešto iz medija, ali je to uvijek vezano za ulogu Holandije. Nikada se ne radi o žrtvama ili ljudima u Bosni. Ništa ne postoji ni u školskim udžbenicima historije. To je crna stranica, kako bi se reklo. Nekako je zaboravljeno”, kaže Laura.
Lične priče na izložbi
Izložbom želi proširiti narativ u Holandiji sa samo pravno-političke odgovornosti i mjesto dati ličnim pričama. Privukle su pažnju nekoliko desetaka posjetilaca.
“Kada vidimo da je nešto o Srebrenici u novinama, to je obično nakon neke rasprave u Haagu, koja nije o nama. Pogotovo jer se radi o istragama i teškim stvarima”, ukazuje Christiaan Offerhaus, posjetitelj izložbe.
Holanđani koji se zanimaju za ova pitanja ne štede riječi na račun svoje države.
“Jako me razočarava što se, sa državne perspektive, čini gotovo nemogućim da se prizna naša uloga, značaj koji smo imali u određenim događajima. Za mene je prilično očito da smo odigrali jako bitnu ulogu u padu Srebrenice”, napominje Laurens Korteweg, posjetitelj izložbe.
Ovi ljudi Srebrenicu smatraju dijelom holandske historije, ali i kažu kako van ovakvog uskog kruga zainteresiranih, Srebrenica kao tema u njihovoj zemlji gotovo da ne postoji.
Izvor: Al Jazeera