Generacije učenika bez svjedožbe u HNK-u
Spor u vezi s tim hoće li na školskim dokumentima biti etnički, državni ili kantonalni simboli opterećuje učenike i roditelje u Hercegovačko-neretvanskom kantonu.
U školama na hrvatskom jeziku, zbog tog spora, nema ni knjižica ni svjedodžbi, a bez školskih dokumenata su svi učenici od prvih do sedmih razreda.
Obrazovanje je, inače, u nadležnosti kantona koji odlučuju i o programima i o izgledima školskih dokumenata.
Žele dokazati koliko znaju. Upisati što bolju ocjenu u razrednu knjigu. Ocjene dobijaju, ali ne i završnu knjižicu ili svjedodžbu. Nadležni, naime, nisu dogovorili grb koji bi na njih stavili, dok je učenicima bitnija ocjena koju bi upisali.
“Kad odrastem, ako naprimjer imam odlične ocjene, da mogu pokazati svojim sinovima, da se ugledaju na mene”, kazao je učenik Nikola.
Završni dokument
Ili, razmišljaju djeca, svjedodžba može spriječiti moguće prijevare.
“Naprimjer, prođe trojkom a kaže roditeljima da je prošao četvorkom”, istakla je učenica Antea.
O nepostojanju završnog dokumenta razgovaraju i s učiteljicom.
“Sve što su ulagali. Oni bi htjeli to prezentirati, vidjeti, diviti se svojim ocjenama, znači podijeliti to sa svojim roditeljima”, smatra učiteljica razredne nastave Liljana Rojnica.
U školstvo se, pak, umiješala politika.
Uvođenjem devetogodišnjeg obrazovanja trebao se definirati izgled svjedodžbi. Ponegdje u Bosni i Hercegovini zadržane su stare, ponegdje su izrađene nove. No, u HNŽ-u to naizgled tehničko pitanje pretvoreno je u političko, a spor traje već sedam godina.
Ni hrvatska šahovnica ni grb Bosne i Hercegovine, već grb okruga, izričit je ministar obrazovanja. Iako škole rade prema dva programa, na hrvatskom i bosanskom jeziku, svjedodžbe im, smatra, moraju biti iste. No, dogovora u obrazovnim ustanovama još nema.
“Imali smo usuglašavanja sa zavodom za školstvo, pedagoškim zavodom. Komisija konstantno radi i sada u ovo vrijeme zasjeda, finalizira te prijedloge dopunske pedagoške dokumentacije. Mi smo u međuvremenu bili u štampariji i izradili nekoliko primjera mogućih rješenja”, rekao je ministar obrazovanja HNK Zlatko Hadžiomerović.
Roditelji sumnjaju u najave skorog okončanja problema te prava djece traže kroz svoju udrugu.
“Roditelji su ispunili svoju zakonsku obvezu i na vrijeme poslali djecu u školu. A s druge strane, nismo dobili povratnu gestu poštivanja zakona, odnosno izdavanja neophodnih završnih dokumenata”, kazala je Mirjana Laganin iz Udruge roditelja “Naša djeca”.
Valjanost dokumenata
Za dvije godine slijede upisi prvih spornih naraštaja u srednje škole, kad će dokumenti biti nužni. Roditelji govore o problemima nekih obitelji koje su se odselile, a u novim sredinama morali su dokazivati kako školsko uvjerenje nije krivotvorina. Na probleme i sami nailaze u najbanalnijim situacijama.
“Htio sam dijete prošle godine upisati u glazbenu školu. Trebao mi je prijepis ocjena iz trećeg razreda”, kazao je roditelj Jurica Milinković.
Škole na hrvatskom jeziku završne dokumente ne dijele, one na bosanskom da, ali je upitna njihova valjanost zbog nepostojanja pravilnika o izgledu svjedodžbi. Pedagozi su ogorčeni.
“Da se preko djece osnovnog školskog uzrasta ne političi nego da se zaista u sferi politike dogovorom nađe rješenje”, smatra pedagoginja Jasna Rebac.
Struka na to čeka već sedam godina.
“Sve ćemo prihvatiti što dogovore. Ali apeliramo da to bude što hitnije. Ako ne danas – već sutra”, istakao je Slavko Lauš iz Sindikata učitelja HNK-a.
Čekaju i djeca, posebno ona koja školsku knjižicu i svjedodžbu nikada nisu vidjela.
“Pošto mi nikad ništa nismo dobili, mi smo na prošloj godini pravili iz likovnog neke… Na papiru pisali. I onda ih ukrašavali. Ali, ipak, to nije isto kao dobiti neku knjižicu s kojom bismo imali uspomenu i koju bi nam neko dao”, zaključila je učenica Ana.
“U školama je 8.800 djece, od prvih do sedmih razreda, koja nikakvu potvrdu o školovanju još nisu dobila”, izvijestio je reporter Al Jazeere Ivan Pavković.
Izvor: Al Jazeera