Nema tačnog popisa žrtava u ratovima širom regije

Ni više od dva desetljeća nakon ratova na prostoru bivše Jugoslavije ne postoji konačan broj i tačan popis civilnih i vojnih žrtava. Nevladina udruženja tvrde kako je upravo to nužno kako bi se poboljšali odnosi među državama regije i zato su pokrenula i predstavila prve rezultate dokumentiranja ljudskih gubitaka.
Šačica ljudi iz nevladinih organizacija prihvatila se posla kojeg države, pa ni naučne institucije, nisu odradile od završetka rata. Kažu, na političku volju čekali su godinama. No, onda su u veliki posao krenuli sami. Žele utvrditi, popisati i dokumentirati sve civilne i vojne žrtve rata u svim državama regije.
“Jer je stvarno važno zabilježiti ime i prezime svake osobe i zabilježiti okolnosti stradanja. Mislim da to dugujemo ubijenima i nestalima i žao mi je što ni Republika Hrvatska, ni druge post-jugoslavenske zemlje do sada nisu objavile popise ubijenih”, ističe Vesna Teršelić iz udruge Documenta.
Tri nezavisna izvora
Od sela do gradova, od svjedoka do članova porodica žrtava, te kroz stotine hiljada stranica sudske, vojne, upravne dokumentacije – svako ime potvrđuju iz tri nezavisna izvora, i tek ga tada uvrštavaju u popis.
U Hrvatskoj je tako za sada u bazi 15.336 imena, no terensko istraživanje i analiza još traju. Broj poginulih i nestalih vojnika i policajaca iz Srbije i Crne Gore na području Hrvatske i Bosne i Hercegovini za sada je 2.087. A u Kosovskoj knjizi pamćenja do sada je upisano 13.549 vojnih i civilnih žrtava. Ovo su tek privremene brojke, konačne bi mogle biti mnogo veće. Pretpostavlja se da pet posto žrtava nikad neće biti utvrđeno.
“Konačni podaci će biti u onom trenutku kada države preuzmu ove podatke i kada osnuju regionalnu komisiju zvanu Rekom i kažu: ‘Ovo su podaci koje smo prikupili, proverili, odnose se na sve žrtve koje su izgubile život u ratovima na području bivše Jugoslavije'”, kaže Nataša Kandić iz Fonda za humanitarno pravo.
Logori u Bosni i Hercegovini
Nisu bitna samo imena, već i lokacije stradanja. Najdalje u mapiranju logora i zarobljeničkih objekata došle su nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini. Popisali su, procjenjuju, petinu i kažu kako gotovo da ne postoji mjesto u kojem neko nije bio zarobljen.
“Mi smo do sada za 250 logora i mjesta zatočenja utvrdili da je bilo zatvoreno oko 50.000 ljudi i da je ubijeno više od 7.000 zatočenika, što je, mislim, previše i za ovaj mali broj, a do kraja istraživanja niko ne zna šta ćemo dobiti”, navodi Dženana Karup-Druško iz udruženja Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje.
No, cilj istraživanja je, kažu, jasan – napraviti bitan korak u zacjeljivanju još svježih ratnih rana.
Izvor: Al Jazeera