Strah od trgovine ljudima na izbjegličkoj ruti

Policija u Srbiji istražuje jesu li izbjeglice u okolini Beograda bile prisiljene na rad. Moguća žrtva je sklonjena, a osumnjičene ispituju.

Gotovo pola miliona izbjeglica prošlo je kroz Srbiju od početka godine, a policija kaže kako pokušava spriječiti eventualnu trgovinu ljudima ili iskorištavanje. VIše od 30.000 djece prošlo je izbjegličkom rutom kroz Srbiju, a njih deset posto, prema podacima humanitarnih organizacija, našlo se u nepoznatoj zemlji bez pratnje roditelja.

Jedan od njih je petogodišnji Azam. Pronađen je u Njemačkoj nakon 15-dnevne potrage. Sada je ponovno sa svojim roditeljima. Pažnju policiji na njegov slučaj skrenuli su volonteri, tvrdeći da ga je preuzeo nepoznati čovjek.

“Dete je bilo u pratnji odraslog muškarca. Prijavili su se u centru u Preševu sa jednom većom grupom izbeglica iz Sirije. Da je tu nešto što je simptomatično, ne bi se prijavilo pod istim prezimenom. Da je reč o zlostavljaču, ne bi bio onda u grupi sa svojim sunarodnicima, nego bi išao sa grupom iz Avganistana ili Pakistana”, objašnjava Mitar Đurašković, šef Odsjeka za suzbijanje trgovine ljudima.

Prisilni rad

Djeca bez roditeljske pratnje, djevojke i mladići na izbjegličkom putu laka su meta trgovine ljudima ili iskorištavanja. Jedan takav slučaj prijavljen je i u Srbiji.

“Radilo se o tražiocu azila koji je boravio u jednom od centara i kome je organizovana grupa koja se kreće oko centara za azil prišla i pokušala da ga vrbuje da radi za njih, tako da navođenje za vršenje krivičnog dela jeste jedan od oblika trgovine ljudima”, kaže Nikola Kovačević iz Beogradskog centra za ljudska prava.

Policija istražuje taj slučaj. Osoba koja je identificirana kao žrtva sklonjena je, a osumnjičeni se ispituju. Put do Srbije su, kažu u policiji, mnoge izbjeglice morale platiti prisilnim radom, dok je nerijetka situacija seksualnog iskorištavanja djevojaka, ali i plaćanja putovanja organima.

“Postoje registrovani slučajevi da su izbeglice iz Sudana morale bubrezima da plate krijumčarima migranata prelazak preko sinajske pustinje. U ilegalnim institucijama su izvršene transplantacije bubrega, čak je bilo i nekoliko slučajeva da su deci uzimali bubrege”, ukazuje Đurašković.

Ukoliko primijete potencijalnu žrtvu trgovine ljudima ili organima, volonteri i doktori na granici dužni su obavijestiti policiju.

Najranjivija djeca bez roditelja

“Realno, kapaciteti srpskih organa su takvi da oni ne mogu da kontrolišu ovu situaciju generalno, a kamoli u tom delu da imaju kapacitete da registruju žrtve kako krijumčarenja, tako i trgovine ljudima. Srbijom svakodnevno prolaze desetine hiljada ljudi i svi oni su u nekoj vezi sa tim grupama koje organizuju krijumčarenje, a njihov položaj je takav da vrlo često može da se pretpostavi da mogu da budu žrtve trgovinom ljudima”, upozorava Kovačević.

Najranjivija su djeca bez roditeljske pratnje. Njih 500, koji su registrirani, prošli su kroz centar u Beogradu. Stižu izmoreni, zapušteni i zdravstveno ugroženi i često se kod nadležnih pojavljuju indicije da je riječ o trgovini ljudima.

“Kada dobijete dete koje ima 12 ili 13 godina, slabo poznaje jezik na kome možemo da komuniciramo i ustanovite da je pronađeno u grupi bez roditelja ili eventualno staratelja, tada se javlja sumnja da je žrtva trgovine ljudima ili da je povereno na staranje nekom od krijumčara koji bi trebalo da ga od Avganistana sprovede do zapadne Evrope”, objašnjava Dragan Rolović iz Zavoda za vaspitanje djece.

Dvadeset sumnjivih slučajeva imali su u Beogradu, ali svi su bili lažni. Ipak, nadležni ne mogu sa sigurnošću tvrditi da nije bilo trgovine ljudima među pola miliona ljudi koliko je od početka godine prošlo Srbijom.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike Balkan
POPULARNO