Sve više bolesne djece među izbjeglicama
U Berkasovo, na granici sa Hrvatskom iz Preševa, sa juga Srbije, svakodnevno dolaze desetine autobusa sa izbjeglicama.
Tokom noći je stiglo gotovo četiri hiljade ljudi, a gotovo svi su već prešli u Hrvatsku.
Iako su zadržavanja bila kraća nego ranije, sve je više bolesne djece kojima u improvizovanim kontejnerima pomoć pružaju ljekari volonteri.
Od jutros je uspostavljena i bolja saradnja dvije pogranične policije.
Noć na otvorenom
Na improvizovanoj stanici, na poljani u Berkasovu, protekle noći pojavile su se i nove porodice sa djecom.
Odmarali su nekoliko sati u autobusu i vrijeme je da krenu dalje
”Ovo je poslednja ruta kojom izbeglice u Srbiji prelaze peške. Dva kilometra niže izašli su iz autobusa i krenuli ka hrvatskoj granici, do koje ima još kilometar, odnosno do mesta gde se nalazi hrvatski policajci koji ih povremeno propuštaju. Svi ovi ljudi nadaju se da će tokom večeri nastaviti svoj put dalje, odnosno ući u EU”, javio je reporter Al Jazeere Marko Subotić.
U Opatovac su stigli oni koji su imali sreće. Već blizu ponoći hrvatska policija zatvorila je granicu jer je kamp u Hrvatskoj pun. Ostali su morali da provedu noć na otvorenom.
Likia je sa svoje dvije kćerke pronašla prazan šator. Kaže da traži način da ih zabavi kako bi brže prošlo vrijeme.
Četvorogodišnja Julija i njena sestra nisu uplašene, ali kažu da im je hladno.
”Mlađa kćerka je rođena u ratu. Sada ima četiri godine i sve zna. Sve. Pitaju me o svemu. O ratu. ‘Mama, šta se dogodilo? Zašto mi živimo ovako?’ Ponekad im ne govorim cijelu istinu, ” kaže Likia.
Spavaju u odjeći, u jaknama i cipelama, jer, kažu, u svakom trenutku moraju da budu spremne da krenu dalje.
”Možete vidjeti kako nam je. Spavamo po kampovima. Na zemlji. Veoma sam umorna, veoma. Pogledajte moje lice, samo govori”, kaže Likia.
Pored njih je sedmočlana porodica, također iz Sirije. Mlađu djecu nose u improvizovanim nosiljkama. Pokušavaju da pripreme smještaj za noć.
Situacija je loša, kaže Hamad. Djeci je hladno, ali nadaju se pomoći kada stignu na odredišta.
Tokom noći su, kažu, prepušteni sami sebi. Djeci je najteže, ali ona ne brinu – smješkaju se i kada pričaju da su umorna.
Basir, brat troje malih Sirijaca pazit će na na njih dok ne svane.
”Nema spavanja. Ja ne spavam u kampu. Čuvam ostale. Spavam u autobusu ili vozu, ali u kampovima ne”, kaže on.
Dobri i loši ljudi
Mohamed se ulogorio nedaleko od granice, jer želi da bude među prvima koji će je preći.
”Sretao sam ljude koji su bili dobri prema meni, ali i one loše. Mislim da je to ljudska priroda. Kada sam krenuo iz Sirije, znao sam da ću sretati loše ljude, ali situacija u mojoj zemlji je gora od onog što ja sada prolazim. Bolje je da spavam ovdje napolju nego da ubijam ljude”, kaže Mohamed.
Na Berkasovo stižu izmoreni, ali i bolesni. Biljana, liječnica WAHA fondacije, preko dana radi u lokalnom domu zdravlja, a uveče je sa izbeglicama.
”Kad prođete, pa kad vidite – ja stalno to kažem. Nešto naše malo je nekom jako puno.”
San je oborio najumornije. Sanjaće dok se ove granice ne otvore- a onda ponovo do sljedećih granica – i novih kampova.
Izvor: Al Jazeera