Potresne priče razdvojenih porodica u Opatovcu

Oni koji dočekuju izbjeglice govore kako im je teško pratiti tu ljudsku dramu. Jednako i policajci i volonteri. Posebno su potresne priče razdvojenih članova porodica, a njima pomažu psiholozi i volonteri.

Sirijka, koja je htjela ostati anonimna, s djecom je stigla sa granice u prihvati centar Opatovac. Uplašena je, jer se razdvojila od supruga.

“Ne možemo ići dalje bez njega. Veoma sam zabrinuta. Toliko sam plakala. Nadam se da će nas naći. Ali, ne govori engleski. Ne znam šta će biti”, kaže ona.

Upućena je u središte za spajanje porodica. Tamo su otac i sin iz Iraka, koji su se također bili razdvojili na granici.

“Policija je rekla ocu: ‘Idi natrag.’ Tu smo se razdvojili”, tvrdi Muhamed iz Iraka.

Sretni su i oni koji im pomažu, zbog svake spojene porodice.

“Dosad smo spojili više od 500 osoba. Svaki dan dolaze, stalno trebaju pomoć. Tu smo dok god im treba”, ističe Ivan Kanceljak iz Službe za traženje.

Dotok ljudi se, pak, ne smanjuje.

“Tisuće izbjeglica svakog dana dolaze. Mnogi u teškom stanju, svatko sa svojim problemima. Ovdje se za niih brine blizu 600 ljudi. Oko 300 državnih službenika i 300 humanitaraca i volontera”, izvijestio je iz Opatovca reporter Al Jazeere Ivan Pavković.

Jedan od njih je i sirijski student u Hrvatskoj. Volontira za Ministarstvo unutarnjih poslova. Ljudima je, kaže, važno čuti dobrodošlicu i upute na vlastitom jeziku. No, teško mu je zbog sunarodnjaka.

“To je tuga. Pokušavam im izraziti dobrodošlicu. S osmjehom. Nema više panike. Sigurni ste ovdje. To radimo”, smatra Abi Tayfour, sirijski student u Hrvatskoj.

Na arapskom jeziku im se obraća i Vesna Zovkić, katolička redovnica koja je živjela na sjeveru Afrike i koja prihvatni centar ne napušta.

Strah od bolesti

“Kažem im da su uvjeti takvi kakvi jesu, loši. Ali, da im dajemo svim srcem što imamo. I stvarno se svi trudimo. Volonteri, policija. Doista nastojimo da im ta neljudska sudbina bude malo ljudskija, barem to”, kaže Vesna Zovkić, Isusova mala sestra.

Ona poručuje kako izbjeglice nisu prijetnja, ni statistika, već ljudi kojima treba pomoći. I doktori opovrgavaju neke strahove da bi mogli donijeti zdravstvene probleme.

“Ja za sada nisam vidjela nijednu zaraznu bolest. Većinom su grlobolje, kašljucaju”, zaključila je doktorica Vanja Blagaj.

Neki bi trebali i u bolnicu, no to odbijaju, u želji što bržeg odlaska dalje, jer se plaše zatvaranja granica.

Izvor: Al Jazeera