Zarobljenik IS-a pomagao i u Hrvatskoj

David Haines, koji je prošle godine na granici Turske i Sirije otet i za koga grupa Islamska država tvrdi da ga drži u zatočeništvu, bavio se humanitarnim poslom i u Hrvatskoj.

Došao je 2000. godine, i ostao i nakon što je obnova kuća završena. Oženio se u Sisku.

Kakav je bio u humanitarnim projektima kojima se bavio, za Al Jazeeru su govorili njegovi kolege i prijatelji.

Haines se pojavio u filmu ”Moja mina”, u kojem je rekao: “Imamo društvenu odgovornost prema ljudma koji se žele vratiti, i prema ljudima koji ovdje žive. Ako ne možete koristiti zemlju, koji je smisao povratka?”

Povratak ljudi na ratom razorena područja bio mu je posao u Hrvatskoj – ali i više od toga, javlja reporterka Al Jazeere Martina Kiseljak.

Reditelj Igor Filipović Fila se prisjeća kako su 2001. u Petrinji zajedno organizovali koncert „Glazbenici protiv mina”.

„On je jedan pravi Škot, u smislu što je uvijek znao dozirati i dozu humora i dozu ozbiljnosti. Uvijek je imao balans između te dvije stvari. Da nije bilo njega, mi ne bi taj koncert uspjeli ni napraviti”, kaže Filipović.

‘Oličenje dobrote’

Muzičar Antun Trogrlić, s kojim se upoznao u to vrijeme, postao mu je prijatelj.

“Dave je kao humanitarac ono najbolje što je međunarodna zajednica mogla, kroz svoje ljudstvo, pomoći BiH i Hrvatskoj i svim tim ugroženim krajevima. Dave je oličenje dobrote i čovjek koji je uvijek imao pet minuta za svakoga, živi za sve nas i živi konstantno. Meni je malo bilo čudno kada sam čuo da je otišao tamo, ali to je njegov stil, to je tako”, rekao je Trogrlić.

Haines je nekoliko godina nakon rata bio šef petrinjskog ureda njemačke humanitarne organizacije ASB, koja je organizovrala obnovu kuća.

Snježana Grubješić je pomagala kao volonterka. Pamti kako je David ljude uvijek pitao šta im, osim novih fasada i krovova, zaista treba.

„Vrlo često odgovor je bio da bi im pomogao novac. Pa je on sam od svoje vlastite plaće često znao davati ljudima privatno novac da bi oni mogli kupiti osnovne stvari koje su im potrebne. Naravno, onda je organizirao konvoje humanitarne pomoći, koje smo mi onda pomagali dijeliti. U svakom slučaju, znači, bitan mu je bio mali čovjek … Nije pitao koje je vjere, koje je boje kože, to njemu nije bilo bitno, samo da je to čovjek i da je u potrebi”, prisjeća se Grubješić.

Zato se u sredinama u kojima radi kao humanitarac, uključuje u društveni život. Nikada, kažu, nije po strani.

„Ljudi u malim sredinama ne prihvaćaju nekakve došljake, nove inicijative. Tražio je od ljudi da se što više trude, da im bude bolje. Da on može pomoći, ali da to neće biti dovoljno ako se ti ljudi ne budu više trudili”, kaže Filipović.

Nakon što je on pomogao mnogima, sada se Davidovi kolege i prijatelji nadaju da će neko pomoći njemu i spasiti ga

Izvor: Al Jazeera