O Zakonu o tajnosti informacija – u tajnosti

Nevladine udruge koje prate rad hrvatske vlade, tvrde da se novi Zakon o tajnosti informacija donosi u tajnosti i zbog toga traže jasne kriterije koji podaci mogu biti proglašeni tajnima.

O nekim pitanjima odlučuje se javno i u prisustvu kamera, ali se događa i da nakon stanke ministri u hrvatskoj Vladi odlučuju bez prisustva novinara.

Imenovanja pomoćnika i zamjenika ministara ili šefova državnih tvrtki odluke su, primjerice, koje se donose iza zatvorenih vrata.

„Treba prvo napomenuti da je ova vlada prije dolaska na vlast obećavala da tajnih sjednica neće biti. Problem je taj što se sve svodi na novinarsko istraživanje tko su ti ljudi koji dolaze na takve funkcije, jer sa tajnih sjednica dobijemo samo ime i prezime i na koju su funkciju izabrani, bez nekih biografija“, ukazuje Ilko Ćimić, novinar portala Index.hr.

Iz Vlade poručuju kako primjedbi do sada nije bilo.

„Iako se kadrovska pitanja rješavaju na zatvorenom dijelu sjednice Vlade, sva se imenovanja i razrješenja posve transparentno objavljuju u posebnom priopćenju odmah po završetku sjednice. Do sada nije bilo javnih primjedbi na takav način rada“, navode u Vladi.

Ugroza nacionalne sigurnosti

Nevladina organizacija GONG upozorila je na neobjavljivanje ugovora s američkom odvjetničkom tvrtkom koja je hrvatske generale zastupala na suđenju u Haagu.

Iako su troškovi obrane plaćeni novcem iz proračuna, objavu ugovora smatraju ugrozom nacionalne sigurnosti.

„S druge strane na stranicama State Departmenta ta je ista firma, odvjetnička tvrtka podatke o ugovorima s vladom objavila na internetskim stranicama. Dakle, ti podaci postoje“, upozorava Natalia Mirković iz GONG-a.

„Prema Zakonu o tajnosti podataka, državne institucije same određuju je li riječ o zaštićenom podatku. Najviši državni dužnosnici mogu odrediti klasifikaciju tajno i vrlo tajno, dok gotovo svi čelnici tijela javne uprave podatke mogu označiti povjerljivima ili ograničenima“, javlja Al Jazeerina reporterka Ana Mlinarić.

Problem je što ne postoji kontrola nad zaštićenim podacima, tvrdi povjerenica za informiranje Anamarija Musa.

„Ono što u Zakonu nije dovoljno propisano, odnosno ne postoji jasna obveza praćenja i kontrole da li ta tijela koja su klasificirala podatke periodično provjeravaju da li postoji potreba za klasifikacijom i je li moguće u nekome trenutku skinuti tu oznaku s podatka“, kaže Musa.

To je dio posla u kojem bi udjela trebala imati i sama, no Vlada joj je dodijelila budžet od 182.000 eura što uz tri zaposlena, kontrolu nad 6.000 tijela javne vlasti čini, kako kaže, nemogućom misijom.

Izvor: Al Jazeera