Otvoreno pismo bh. logoraša ArcelorMittalu

Pismo potpisuju udruženja Čuvari Omarske, Savez logoraša BiH, Udruženja logoraša Prijedor '92 i Udruženja logoraša Kozarac (Anadolija)
Pismo potpisuju udruženja Čuvari Omarske, Savez logoraša BiH, Udruženja logoraša Prijedor '92 i Udruženja logoraša Kozarac (Anadolija)

Članovi nekoliko udruženja logoraša iz Bosne i Hercegovine poslali su otvoreno pismo predsjedniku i izvršnom direktoru indijskog giganta ArcelorMittala Lakshmiju Mittalu, kao i ovoj kompaniji, povodom statusa nekadašnjeg logora Omarska kod Prijedora.

U pismu, koje potpisuju udruženja Čuvari Omarske, Savez logoraša BiH, Udruženja logoraša Prijedor ’92 i Udruženja logoraša Kozarac, ističe se kako se djelovanje Mittala i kompanije prema Omarskoj smatra “neprihvatljivim i potpuno nemoralnim”.

Otvoreno pismo prenosimo u cijelosti:

22. augusta 2014. godine

Otvoreno pismo gospodinu Lakshmiju Mittalu i ArcelorMittalu S. A.

Obraćamo Vam se ovim pismom jer Vaše djelovanje u vezi s bivšim logorom Omarska smatramo neprihvatljivim i potpuno nemoralnim. Kako nećete da odgovorite na naša prethodna pisma, koja su slali naši pravnici iz Freshfields Bruckhaus Deringera iz Londona, nalazimo da je otvoreno pismo jedini način da privučemo Vašu pažnju.

Iako znamo da ste svjesni ovih činjenica, ipak bismo Vas podsjetili da je Omarska jedan od najozloglašenijih koncentracionih logora na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata, u kojem su se, tokom nekoliko mjeseci u ljeto 1992. godine, desila monstruozna smaknuća, fizička, psihološka i seksualna mučenja i masovna ubistva.

Također bismo Vas željeli podsjetiti da je više od 700 mještana prijedorske općine nesrpske nacionalnosti ubijeno upravo u tom logoru. Imajući u vidu te činjenice, željeli bismo Vas dalje podsjetiti na obećanja Vaše kompanije i dogovore s nama u svojstvu bivših logoraša i aktivista.

ArcelorMittal S. A. je 14. januara 2005. godine dao usmenu saglasnost da će Bijela kuća u Omarskoj, koja je korištena kao objekat za mučenje i u kojoj su mnogi logoraši izgubili živote, ostati netaknuta i nepromijenjena. U ime ArcelorMittala S. A. je, tokom istog tog sastanka, izvršni direktor za Evropu Roeland Baan, a kojem su u ime Fondacije Optimisti 2004 i drugih organizacija iz Bosne i Hercegovine prisustvovali Satko Mujagić i Sten Fierant, dao obećanje da će pristup, odnosno ulazak u bivši logor biti dozvoljen u svako doba.

Štaviše, ArcelorMittal S. A. je tokom konferencije za novinare u Banjoj Luci 1. decembra 2005. izjavio da će u Omarskoj biti izgrađen memorijalni centar finansiran sredstvima te kompanije na 34 jutra zemlje iza i oko Bijele kuće.

Međutim, unutrašnjost Bijele kuće je prekrečena i na taj način su dokazi o počinjenim ratnim zločinima pokriveni i prikriveni.

Štaviše, obećanje o slobodnom pristupu je naknadno promijenjeno putem e-maila u kojem je rečeno da će ulazak biti dozvoljen samo tokom dva dana komemoracije, 24. maja i 6. augusta, dok će posjete drugim danima biti dopuštene na blagovremeno podnesen zahtjev.

Isto tako, gotovo 10 godina kasnije, u Omarskoj ne postoji ništa da nagovijesti činjenicu da se koristila kao logor, a kamoli da je izgrađen memorijalni centar.

Umjesto toga, posljednjih godina aktivisti redovno nailaze na sabotaže i zabrane komemoracija u Omarskoj, kako od strane ArcelorMittala S. A. tako i od strane lokalnih organa vlasti koji djelima, provokacijama i negiranjem genocida počinjenog u Prijedoru jasno pristaju uz nacionalističku ideologiju iz 1992. godine koja je odgovorna za nezamislive horore poput Omarske, prvenstveno sa svojim vođama  kao što su Radovan Karadžić i Ratko Mladić, kojima se trenutno u Hagu sudi po optužbama za genocid.

Jedan od primjera učešća ArcelorMittala u sabotažama i zabranama komemorativnih skupova jeste nedozvoljavanje pristupa grupi aktivista Četiri lica Omarske iz Beograda pod vodstvom Milice Tomić, zajedno s profesorom Eyalom Weizmannom i njegovim saradnicima s Goldsmiths univerziteta iz Londona 14. aprila 2012. godine.

Još jedan primjer je sprečavanje predsjednika Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju Theodora Merona, koji je lično preživio holokaust, da 26. novembra 2013. godine uđe u glavnu zgradu bivšeg logora.

Ove godine, Oružane snage BiH su spriječene da uđu u bivši logor kako bi svojim prisustvom odale počasti tokom godišnje komemoracije 6. augusta 2014. godine.

Ovog ljeta, ista elitna jedinica je bila prisutna na komemoraciji održanoj u bivšem logoru Keraterm 24. jula i na lokaciji masovne grobnice Hrastova Glavica 5. augusta. Obje lokacije su u prijedorskoj regiji.

Međutim, pristup im je bio onemogućen kako bi ih se spriječilo da se u Omarskoj pridruže bivšim logorašima, preživjelim članovima porodica, međunarodnim studentima, gostima i aktivistima iz različitih zemalja te nekolicini medijskih kuća.

Vrlo smo zbunjeni djelovanjem i motivima ArcelorMittala S. A.

Ukoliko ArcelorMittal S. A. nije direktno odgovoran za te zabrane, pitamo se kako to da jedna od najvećih multinacionalnih kompanija može dozvoliti da joj se ime povlači po nastavljenom, bezoružanom procesu genocida u Prijedoru u kojem je uskraćivanje pristupa logorskom prostoru posljednja faza istog?

Ovo je već otišlo toliko daleko da Vam se ne obraćamo više tek kao dotični bivši logoraši, aktivisti i stanovnici općine Prijedor, nego i kao zabrinuti ljudi koji svakodnevno zapažaju ludilo nacionalizma u vrhuncu i pasivnost međunarodnih aktera u pogledu istog.

Slogan Vaše kompanije ”preobražavajući sutrašnjicu” – postaje donekle upitan u tom smislu, pošto Vi direktno ili indirektno podržavate tekuća dešavanja, opisana u ovom tekstu. Vaši motivi, razlozi i moralno stajalište su također veoma upitni i smatramo da je vaša uloga u ovoj priči postala sramotna.

Željeli bismo čuti Vaš komentar na objelodanjena dešavanja i još jednom bismo Vas željeli pozvati na sastanak što je moguće prije, u Prijedoru ili, ako Vam je teško posjetiti nas – mi bismo mogli doći da se sastanemo s Vama u vašem sjedištu, bilo u Luksemburgu ili u Londonu, da porazgovaramo o realizaciji vaših obećanja i dogovora.

Unaprijed se radujemo Vašem otvorenom odgovoru,

Satko Mujagić i Azra Muranović, grupa Čuvari Omarske (više od 10.000 članova),

Jasmin Mesković, Savez logoraša u BiH,

Mirsad Duratović i Sudbin Musić, Udruženje logoraši Prijedor ’92,

Sabahudin Garibović, Udruženje logoraša Kozarac

Pismo podržali:

Goran Zorić i Nikola Kuridža, u ime Udruženja mladih KVART, Prijedor, Bosna i Hercegovina,

Radna grupa Četiri lica Omarske, Beograd, Srbija

Behzad Čirkin, zastupnik u Narodnoj Skupštini Republike Srpske, Bosna i Hercegovina

Fikret Alić, bivši logoraš Keraterma i Trnopolja čiji su snimci doveli do raspuštanja logora Keraterm i Omarska, kao i osnivanja Međunarodnog krivičnog tribunala u Den Hagu,

Murat Tahirović, Udruženje žrtava i svjedoka genocida, Bosna i Hercegovina

Mirsad Tokača, Istraživačko dokumentacioni centar, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Dr. Susan Schuppli, viši istraživač i koordinator u Centru za forenzičku arhitekturu, Univerzitet Goldsmiths, London, Velika Britanija

Dr. Marko Attila Hoare, Fakultet umjetnosti i društvenih nauka, Univerzitet Kingston, London, Velika Britanija

Dr. David Pettigrew, Profesor filozofije, Southern CT State University, član Upravnog odbora Univerziteta Yale “Program Genocid studija”, član uprave Bosansko-američkog Instituta za genocid, Chicago, Ilinois, SAD i Međunarodnog tima stručnjaka Instituta za istraživanje genocida, Kanada

Sten Fierant, bivši član upravnog odbora Fondacije Optimisti 2004, Holandija

Geerlof de Moojj, dobitnik nagrade Kraljevske Akademije Nauka 2013 za esej “Genocid u BiH”, Holandija

Amir Jatić, Platforma BiH, krovna organizacija udruženja Bosanaca i Hercegovaca u Holandiji

Emir Ramić, Institut za istraživanje genocida, Kanada

Sanja Seferović Drnovšek, J. D. i Ed. M, predsjednik Bosansko-američkog instituta za genocid i edukaciju, član Komisije za holokaust i genocid države Ilinois, SAD

Dr. Hariz Halilović, naučnik o pitanjima genocida i autor knjige “Mjesta bola” (Berghahn, 2013), Monash Univerzitet, Melbourne, Australija

Ajla Delkić, Izvršni direktor Savjetodavnog vijeća za Bosnu i Hercegovinu, Washington D. C, SAD

Chris Keulemans, novinar i autor teksta “Omarska 15 godina kasnije”, Amsterdam, Holandija

Prof. dr. Džemal Sokolović

Prof. dr. Lada Sadiković, Fakultet za kriminologiju, kriminalistiku i sigurnosne studije, Univerzitet Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Dok 123 države učestvuju na samitu o zaustavljanju seksualnog nasilja u ratovima, Prijedorčanka Sabiha Turkanović govori o zločinima koje je preživjela.

12 Jun 2014
Više iz rubrike Balkan
POPULARNO