Na sarajevskim ulicama 14.000 pasa lutalica

Psi lutalice godinama su problem Bosne i Hercegovine, a posebno njenog glavnog grada – dok se ulicama Sarajeva slobodno kreće blizu 14.000 pasa, broj pasa lutalica u cijeloj zemlji mjeri se desetinama hiljada.

Podaci iz zdravstvenih ustanova pokazuju da je najmanje 500 stanovnika glavnog grada Bosne i Hercegovine u proteklih 12 mjeseci potražilo medicinsku pomoć zbog ugriza pasa.

„Imamo konstantan porast broja osoba koje dolaze u našu ambulantu. I ozljede su sve bizarnije. Sada su psi u čoporima. Oni obično osobu obore na tlo i ugrizi su po glavi, rukama, nogama… nema dijela tijela koji ne predstavlja rizičnu zonu“, ukazuje Zarema Obradović, specijalista epidemiolog.

Uz savjet da ranu obavezno treba oprati, stručnjaci kažu da ugrizi nisu jedini problem.

„Ogroman je problem što ostaje izmet pasa na tlu i kontaminira tlo. Na taj način dijete se igrajući zaražava na tihi način. Nigdje psi ne defeciraju slobodno po ulicama. Uvijek vlasnik nosi sa sobom kesicu. Taj izmet se pokupi i odloži u kantu. Kod nas, nažalost, ni to nije pravilo“, upozorava dr. Obradović.

Sve više pasa na ulicama

Milena Malešević godinama brine o psima. Sklanja ih s gradskih ulica. Hrani. Liječi. Kaže da državne strukture nisu ništa učinile kako bi ovaj problem barem ublažile. No, svjesna je postojeće situacije.

„Spašavam životinje 25 godina, intenzivno. Dala sam svoj život njima. Ali nisam za čopore na ulici. Bojim se čopora, a kamoli građani. Strašno je kada pas ujede dijete. To je strašno! I normalno da se reflekuje na sve pse. I na one koji ne ujedaju, ne laju. Sada sam očevidac da se kupe i ubijaju psi koji su mirni“, kaže Malešević.

Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja donesen je u februaru 2009. godine. Pasa na gradskim ulicama sve je više.

„Političari su digli ruke za zakon kojim su zabranili hvatanje i ubijanje pasa lutalica, a da istovremeno nisu osigurali sredstva za izgradnju skloništa za pse. Ukinute su kafilerije, a općine su dobile obavezu gradnje azila za životinje“, javlja Al Jazeerin reporter Sanel Kajan.

Nema novca

Problem je u činjenici da općine i gradovi u BiH najčešće nemaju dovoljno novca ni za održavanje osnovne infrastrukture, a azili za pse nisu na listi prioriteta.

„Na jednoj lokaciji imat ćemo priliku izgraditi jedan manji smještajni kapacitet u smislu azila. Međutim, postavlja se pitanje svrhe postojanja azila. Svugdje na svijetu azil ima privremeni karakter, tj. da se životinja smjesti do njenog udomljavanje“, navodi Samir Efendić, načelnik sarajevske općine Novi Grad.

Problem nastaje kad nema udomljavanja. U svim državama Evrope radi se uspavljivanje, odnosno eutanazija  tih životinja, no ne i u BiH.

„To po zakonu ne možemo i zato imamo ovako pune ulice! Taj zakon bi azile mogao zvati ‘staračke domove’ za pse, jer prema zakonu bi oni tamo trebali biti do kraja svoj života. Za takvo nešto su potrebna ogromna sredstva“, dodaje Efendić.

Građani širom BiH sve češće se odlučuju na tužbe zbog napada pasa, pa je tako u Zenici postalo pravosnažno nekoliko presuda kojim je ova općina dužna isplatiti više od 5.000 eura za pretrpljeni strah žrtvama pasa lutalica u ovom gradu.

Zbog napada pasa, na sudovima u BiH u toku su deseci sudskih procesa.

Izvor: Al Jazeera