Romi smješteni u metalne kontejnere

Prije dvije godine beogradske su vlasti iselile gotovo tisuću Roma iz jednog gradskog naselja, gdje su živjeli u neadekvatnim uvjetima.

Na tom su mjestu izgrađene stambene zgrade. Polovica obitelji smještena je u metalne kontejnere u nekoliko gradskih općina, dok je 130 romskih obitelji vraćeno u mjesta prethodnog prebivališta, većinom na jug Srbije.

I dalje žive u teškim uvjetima, iako im je država, upozorava Amnesty International, prema potpisanim međunarodnim sporazumima dužna osigurati primjeren alternativni smještaj.

Sunčica Pašić rođena je u Nišu, deset dana nakon što su joj roditelji prisilno iseljeni iz Beograda.

Život u neljudskim uvjetima

Dvije godine kasnije još živi na istom mjestu – u napuštenom tvorničkom skladištu.

“Nadamo se da će nam nešto dati… Sada ne znamo ni gde smo ni šta smo. Ovde smo, nismo ni tamo ni ovamo. Nemamo nikakvo rešenje, može neko da dođe sutra da nas istera odavde”, kaže Amet Idrizi.

Ostale su tri obitelji od 12, koliko ih je vraćeno u Niš. I dalje nemaju odgovor od države kada će im trajno biti riješen status i smještaj.

“Ja bih želela nešto, bilo šta da nam daju da bi izašli odavde… Ja sam se još više razbolela ovde”, kaže Aldeza Alelović.

Dok se djeca bezbrižno igraju, stariji brinu o tome kako osigurati hranu.

“Ja nemam muža, pa da ide da mi donese da jedem, nego idem ovde po kante i tu, kad idem, padnem… Ne vidim… Ovde sam izgubila zdravlje”, svjedoči Fetija Ametović.

Za tri obitelji jedino mjesto s pitkom vodom je u dvorištu bivšeg skladišta, bez tople vode, a iz kanalizacije, kažu, često izlaze i štakori.

“Kao jedan od razloga zbog kojih je neformalno naselje Belvil raseljeno, nadležni su naveli i nezadovoljavajuću higijenu. Dve godine kasnije nekoliko porodica i dalje živi u napuštenom i ruiniranom magacinu, bez prevelikih izgleda da se presele u objekte dostojne stanovanja”, javlja reporter Al Jazeere Zoran Kosanović.

Iz nevladinih organizacija apeliraju na niške gradske vlasti da im pomognu.

“U početku u tom prostoru nije bilo ni struje ni vode. Zahvaljujući pritisku organizacija za ljudska prava, lokalna samouprava je obezbedila struju i vodu, ali su uslovi u tom prostoru i dalje vrlo teški, prosto ih smatramo nedostojnim čoveka”, kaže Marko Vasiljević iz Regionalnog centra za manjine.

Direktor Centra za socijalni rad u Nišu kaže kako te obitelji ne ispunjavaju kriterije za dodjelu socijalnog smještaja jer su radno sposobne.

Država ne nudi rješenje

“Sve tri porodice imaju ostvarenu novčanu socijalnu pomoć i više puta im je pomagano kroz jednokratne novčane pomoći, u vidu novčanih davanja koje su oni koristili za svoje potrebe”, kaže Zoran Jović, direktor Centra za socijalni rad.

Iz naselja Belvil u Beogradu iseljeno je više od 250 obitelji. Zahtjev za rješenje njihova statusa uputio je i Amnesty International.  

“Zaista, njima se niko ne bavi. To je i naš cilj bio – da apelujemo i na donatorske organizacije da se pronađe neko rešenje”, kaže Marija Manić iz Europskog centra za prava Roma.

Država do sada nije ponudila rješenje za raseljene osobe poput ove tri obitelji iz Niša.

Za sve koji su privremeno smješteni u metalnim kontejnerima u Beogradu, Europska komisija osigurala je 3,6 milijuna eura za trajni socijalni smještaj, ali akcijski plan još nije proveden.

Izvor: Al Jazeera