Investicije u BiH diskretne, a ne direktne

Razgovarala: Snježana Mulić-Softić

Branimir Muidža, diplomirani ekonomista iz Pule, predsjednik je Vijeća stranih investitora (VSI) u BiH, asocijacije 40 renomiranih kompanija iz inostranstva, koje su u BiH do sad uložile gotovo devet milijardi KM i zapošljavaju više od 13.000 bh. građana. 

VSI, kako kaže, djeluje kao jedinstveni glas stranih investitora, a udruženi su s ciljem poboljšanja općih uvjeta i ambijenta poslovanja, te dodatnog privlačenja direktnih stranih investicija.

Muidža je i generalni direktor Tvornice cementa Kakanj i regionalni menadžer “HeidelbergCement Group” u Bosni i Hercegovini.

• Da li je uobičajena praksa da se formiraju ovakva tijela u državama u kojima investiraju stranci ili je to urađeno iz nužde, kada se konkretno radi o BiH?

Muidža: Vijeće stranih investitora je osnovano uz potporu OECD-Investment Compacta za jugoistočnu Europu, što je vodeći program dizajniran za poboljšanje investicijske klime u regiji i podržava ekonomije zapadnog Balkana, kako bi poboljšalw svoju investicijsku klimu i poticale razvoj privatnog sektora.

Cilj formiranja ovakvih asocijacija jeste pomoć stranim ulagačima u prevazilaženju „tranzicijskih“ problema u zemljama gdje je to potrebno. Zato i postoje isti ili slični uredi VSI-ja u državama kao što su BiH, Bugarska, Hrvatska, Makedonija, Moldavija, Albanija, Crna Gora, Rumunjska i Srbija.

VSI BiH planira pokrenuti inicijativu stvaranja regionalne mreže svih ureda na prostoru jugoistočne Evrope, kako bi na taj način mogli lakše pomoći jedni drugima kroz razmjenu iskustava, dobrih praksi, informacija i eventualnog zajedničkog djelovanja u mogućem okviru.

• Koje su najveće zamjerke stranih investitora pri ulaganju u BiH?

Muidža: Brojne su prepreke i manjkavosti. Prije svega, vrlo su kompleksni organizacija i način funkcioniranja države. Mislim da smo svi svjesni naše ekonomske, pravne, političke i ostale podijeljenosti, nedosljednosti u propisima i primjene brojnih administrativnih procedura na raznim nivoima vlasti. Čak i kada postoje dobra zakonska rješenja ponekad ili vrlo često se ne provode u praksi, pa se i strani i domaći investitori i poduzetnici, ali i građani svakodnevno susreću sa problemima kada institucije, a zbog svoje kompleksnosti i neadekvatnog birokratskog aparata, počnu različito tumačiti određene propise ili prebacivati nadležnosti.

Posebno je to izraženo u FBiH zbog složenosti nivoa funkcioniranja vlasti. Također, vrlo često nailazimo na propise koji nisu harmonizirani na samoj teritoriji BiH, a koji nisu u skladu sa legislativom EU-a ni sa susjednim zemljama.

Prilikom izvoza ili uvoza roba i usluga javljaju se učestale situacije kada institucije zadužene za akreditaciju/ certifikaciju proizvoda nisu efikasne i tu najveći problem nastaje za izvoznike, odnosno proizvodne kompanije koje, ustvari, treba da većim dijelom održavaju razvoj bh. ekonomije.

S druge strane, dozvoljava se uvoz roba i usluga koje nisu adekvatno certificirane na način koji je to propisano, a na taj način ugrožava se kako domaća privreda tako i običan građanin kao potrošač. Kao država koja ima negativan vanjskotrgovinski bilans, pogotovo je važan i taj aspekt.

Naše kompanije-članice su kroz VSI aktivno učestvovale u izmjenama i Zakona o politici direktnih stranih ulaganja u BiH, gdje smo tražili da se pojačaju oblasti koje tretiraju pitanja zaštite investitora u smislu rješavanja sporova i obezbjeđivanja sigurnosti ulaganja.

• Vijeće je objavilo Bijelu knjigu, u kojoj su detektirani problemi u BiH vezani za investicije. Koji su to problemi i koji su od njih gorući?

Muidža: Najvažniji pisani produkt VSI-ja predstavlja Bijela knjiga. Ona je postala jedan od važnijih dokumenata, čak i među Vladinim institucijama, kao polazna osnova za reformske procese. Njena specifičnost jeste upravo ta što je ne pišu predstavnici kompanija, a njene preporuke predstavljaju svakodnevne prepreke koje koče investiranja i razvoj ekonomije.

Bitno je istaći da su te preporuke vrlo lako tehnički rješive, što podrazumijeva da ne zadiru u bilo kakve nacionalne i političke interese ili diranje u Ustavne probleme, već u pitanja od vitalnog ekonomskog interesa i napretka poslovnog ambijenta. Njena svrha jeste da sugerira bh. vlastima prioritetne ekonomske i pravne reforme u cilju rješavanja ključnih prepreka za ulaganja. Bijela knjiga 2012/2013. obuhvata devet područja: registraciju poslovanja, okolinske i građevinske dozvole, poreze, energetsku efikasnost, sudstvo, radno-pravno zakonodavstvo, koncesije i izvoz.

Članovi VSI-ja identificirali su popis otvorenih pitanja sa predloženim rješenjima, koja bi se mogla implementirati u narednih 18 mjeseci.

Duže traje izrada dozvole nego objekta

Na pitanje koliko je kompanija HeidelbergCement, čiji je Muidža predstavnik, uložila u BiH i na koje prepreke je nailazila, odgovara: “Tvornica cementa Kakanj se danas, 14 godina nakon privatizacije, smatra jednim od rijetkih primjera privatizacije u BiH. Uložili smo više od 170 miliona KM u revitalizaciju postrojenja i osiguranje izvora sirovina, smanjili emisije prašine za 99 posto, izvršili investiranje u ekologiju, pokrenuli izvoz u okolne države, proširili svoje kapacitete i imovinu i izvan granica BiH, uradili svjetske proizvode, razvili komplementarne djelatnosti, podigli know-how naših zaposlenika. Djelujemo društveno odgovorno i pomažemo društvenoj zajednici kroz razne vidove pomoći i projekte. Naše poslovanje je u potpunosti prilagođeno tržišnoj ekonomiji, posjedujemo certifikate EU-a i, koliko znam, jedina smo firma u široj regiji koja je preuzela obaveze zaposlenja 400 ljudi i to tokom perioda od čak 10 godina nakon privatizacije i koja je ispunila sve svoje obaveze, a u segmentu investiranja čak i prevazišla svoju ugovornu obavezu za 60 posto. Čak smo uspjeli u protekloj godini i krizi kakva vlada od 2008. u oblasti građevinarstva ostvariti rekord u proizvodnji gotovih betona.
Naravno, svakodnevno smo se susretali i dalje se susrećemo sa mnogobrojnim preprekama. Blago ću reći da je nelogično i zabrinjavajuće da na određene dozvole čekamo između šest i 18 mjeseci sa potpuno urednom dokumentacijom i za razvojne i okolinske projekte, pa tako često duže čekamo dozvolu, nego što traje izgradnja nekog objekta ili realizacija neke investicije.

Mišljenja sam da su svih devet oblasti podjednako važne i nužno je napraviti regulatorne reforme u svim navedenim oblastima, kako bi se konačno stvorio jedan pravni okvir koji će biti prilagođen potrebama modernog poduzetništva i koji će privući strani kapital, koji je neophodan ovoj zemlji radi generiranja ekonomskog rasta. 

Zabrinjavajući je trend smanjenja poreznih obveznika i zaposlenih u realnom sektoru, uz istovremeni rast broja poreznih ovisnika. Takav je trend, naravno, dugoročno neodrživ. Da bi se trend promijenio potrebna je odlučna politička volja, potrebno je lomiti razne „tvrde orahe“ i otpore, ali sa jasnim ciljem kreiranja bolje budućnosti građana BiH.

• Da li su vlasti upoznate sa Bijelom knjigom Vijeća i da li su išta uradile kad je to u pitanju, da li je otklonjen ijedan detektirani problem?

Muidža: Suradnja sa vlastima je intenzivirana i postoji veći stupanj razumijevanja. Zadovoljan sam željom za dijalogom i da se veliki dio preporuka implementira od obje entitetske Vlade. Međutim, implementacija bi mogla i trebala ići brže, uz konkretnije i odlučnije mjere, za što je potrebno postojanje političke volje, a koja kao da kopni kako se približavaju izbori, radi preslagivanja političkih snaga i ostalih razloga. 

Ministarstva su se obvezala na sustavno rješavanje preporuka, te nam redovito dostavljaju nalaze o stanju preporuka po oblastima. Učinci su, zavisno od oblasti, veći ili manji. Bijela knjiga se, kao zvanični dokument, nalazila dva puta u parlamentarnoj raspravi, u FBiH i RS-u.

Federalno ministarstvo razvoja, poduzetništva i obrta, kao koordinator aktivnosti vezanih za Bijelu knjigu 2010/2011, dostavilo je informacije o poduzetim aktivnostima Vlade FBiH, iz kojih je vidljivo da su neki od vitalnih propisa za uređenje i bolje poslovanje izmijenjeni u skladu s preporukama ili se nalaze u parlamentarnoj proceduri, kao što su Zakon o stečaju i likvidaciji, Zakon o registraciji privrednih subjekata, Zakon o privrednim društvima, Zakon o izvršnom postupku, te Zakon o tržištu vrijednosnih papira.

Prema izvještaju koji smo dobili od Ministarstva za ekonomske odnose i regionalnu suradnju RS-a, zaključujemo da je u proteklih godinu dana i Vlada RS-a uvažila značajan broj preporuka iz Bijele knjige 2010/2011, naročito u oblastima poslovne registracije, Zakona o izvršnom postupku, Zakona o likvidaciji i stečaju, Zakona o tržištu hartija od vrijednosti, poreza i građevinskih dozvola.

• VSI je Parlamentu FBiH uputio i preporuke vezane za Zakon o registraciji privrednih društava. Šta ste im predložili, a šta su od toga prihvatili?

Muidža: Kada je u pitanju oblast registracije poslovnih subjekata, jako puno smo predlagali, ne samo direktno Parlamentu FBiH, nego i putem Bijele knjige, ali i prilikom suradnje sa IFC/ Svjetskom bankom putem projekta formiranja online registra za pregled svih dozvola u FBiH, kada je u pitanju i registracija. Činjenica je da konkretno još ništa od toga nije prošlo parlamentarnu proceduru.

Registar dozvola pri Vladi FBiH je završen, ali nije potpuno ažuriran. Vlada FBiH je preuzela sve preporuke iz oblasti poslovne registracije iz Bijele knjige 2010/2011. i u formi prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u FBiH iz oktobra 2013. godine uputila u parlamentarnu proceduru. Ovim prijedlogom bi se u znatnoj mjeri pojednostavila procedura za otvaranje kompanija i dalje poslovanje. Iako je Zakon predložen da ide po hitnom postupku, Parlament FBiH je tek prihvatio ove izmjene u formi nacrta. O istom se u formi prijedloga još nije raspravljalo.

U BiH se trenutno razmatra važna inicijativa, odnosno nova zakonska rješenja koja idu u pravcu da se ukinu postojeći poticaji na reinvestiranje i izvoz, a to bi bio jako pogrešan korak u potpuno krivom smjeru. Uvjereni smo da je umjesto toga potrebno da se reinvestiranje, proizvodnja i izvoz aktivno potiču kombinacijom raznih konkretnih mjera i poticaja.

• U Sarajevu su održane četiri investicijske konferencije Sarajevo Busineess Foruma (SBF), na kojima su predstavljeni projekti vrijedni milijarde eura i dolazak velikih investitora. Budući da je na pragu i peti SBF, mislite li da ta konferencija ima utjecaja na količinu i kvalitetu investicija u BiH?

Muidža: Svaka inicijativa kojoj je cilj privlačenje stranih investicija, jačanje domaće ekonomije i zapošljavanje bh. građana svakako je dobrodošla, pa tako i SBF. Postoje i razne druge inicijative kroz forme konferencija, sastanaka, prezentacija, seminara, publikacija, promocija. Međutim, da bi to bilo moguće i izvedivo trebali bismo, prije svega, imati jasnu viziju i strategiju razvoja, barem na nivou entiteta, kad već na državnom nivou to iz dobro poznatih okolnosti ne izgleda homogeno, a samim time i ne odveć izvodivo.

Zatim je potrebno imati stabilan porezni okvir, zakonodavstvo koje će se primjenjivati u praksi, proces ishodovanja dozvola koji neće obeshrabrivati ni domaće ni strane investitore, uz zaštitu vlasništva i transparentnost poslovanja na teritoriju cijele BiH.

Kada tako postavimo stvari i kada napravimo takav ambijent poslovanja i življenja koji će biti na zadovoljstvo građana BiH i u kojem će mladi i sposobni građani BiH svoju budućnost i perspektivu vidjeti unutar, a ne izvan granica zemlje, onda će i strani investitori sami doći, bez da ih se nešto posebno traži po svijetu.

Nažalost, danas vam u BiH za najobičniju dozvolu, bilo građevinsku, bilo okolinsku ili neku treću, treba više od 180 dana, što je demotivirajuće po svaku poslovnu inicijativu.

• Činjenica je da i pored velikih investicijskih konferencija strani investitori zaobilaze BiH. Šta je razlog tome?

Muidža: Činjenica jeste da su se u posljednjih nekoliko godina strana ulaganja u BiH uglavnom temeljila na reinvestiranju već prisutnih investitora u našoj zemlji, te da potencijalni strani investitori gube volju kada dođu tu i sagledaju cjelokupnu situaciju, počevši od nepostojanja političke i pravne sigurnosti, nepostojanja jedinstvenog ekonomskog tržišta, razuđenosti u sistemskom uređenju zemlje, ogromnom i neefikasnom administrativnom aparatu, bez obzira na to koliko, navodno ili stvarno, osjećali bilo kakvu vrstu ekonomske bliskosti – ipak u današnjem svijetu dominiraju i prevladavaju ekonomski interesi.

Srbija je, evo za primjer, kao i Makedonija, otvorila širom vrata stranom kapitalu i dala niz povlastica kako bi stimulirala ulaganja, a time i vlastitu ekonomiju, rast i zaposlenost. Samo je npr. Inđija, kao mala općina, privukla pola milijarde eura investicija. Sve navedeno naprijed o problematici koju trpe privrednici je razlog zašto ulagači, bilo ko da su, često odu u susjedne zemlje, pa tako za trenutnu razinu ulaganja mogu reći da je više diskretna neko direktna strana ulaganja.

Realno, BiH je relativno malo tržište, rascjepkano svim svojim sistemima odlučivanja i podjelama, prekomplikovana za investitore. Međutim, pored svega, ne smijemo zaboraviti niti ono što, ipak, BiH čini atraktivnom. 

• Kako kriza vlasti u BiH i protesti građana utječu na ulagačku klimu u BiH?

Muidža: Svaki investitor posmatra ambijent poslovanja u jednoj zemlji kroz prizmu dugoročne stabilnosti, demografskih kretanja, veličine i potencijala tržišta, pravne i opće sigurnosti, uključujući i političku situaciju, odnosno njenu stabilnost ili nestabilnost.

Imajući to u vidu, kratkoročno će neki investitori vjerovatno malo opreznije razmotriti, a poneki možda i odgoditi potencijalna ulaganja. Međutim, ukoliko se kratkoročna nestabilnost prevaziđe na način da će iznjedriti dugoročnije odgovornije vladanje u svim segmentima društva i ekonomije, onda će se ta kratkoročna nesigurnost kapitala prevazići i premostiti u narednom periodu.

Dakle, ključno je ono što slijedi u bližoj budućnosti, a ne nužno trenutna okolnost. Građani evidentno i vrlo razumljivo žele drugačije i odgovornije upravljanje zajedničkim resursima, žele živjeti bolje i kvalitetnije, žele radna mjesta koja će osigurati egzistenciju njihovim porodicama. S obzirom na to da nije došlo do velikih eskalacija nasilja i nesigurnosti, te da su protesti prisutni, pa čak i češći i žešći i u puno stabilnijim zemljama, mislim da to neće proizvesti velike negativne posljedice u smislu da se određeni investitori trajno povuku iz BiH.

Mi u Vijeću, zaista, još nemamo saznanja da su se neki investitori odlučili na povlačenje i nadam se da takvih slučajeva neće ni biti, ali je evidentno podignuta razina opreznosti. Nadam se da će naredni izbori, programi i medijska pažnja biti usmjereni na ekonomiju i kvalitetu života, a ne na nacionalne podjele, odnosno teme koje možda nisu od tolike životne važnosti za sve građane. Ne ulazeći ni u kakav politički kontekst, mi podržavamo sve pozitivne promjene u društvu koje su usmjerene na unapređenje poslovnog okruženja u BiH.

• Koji su, prema vama, najveći potencijali BiH i kako ih ona može prodati strancima?

Muidža: BiH obiluje potencijalima, počevši od energije i energetskog potencijala, turizma, industrijskog potencijala, vode i šume. Svi znamo da BiH ima i povoljan geografski, odnosno geostrateški položaj, ali isto tako da predstavlja malo tržište. Ono što bi mogla biti win-win situacija za BiH jeste mogućnost da se afirmiše ekonomija na proizvodno-izvoznoj platformi. 

Uvjeren sam da se BiH treba razvijati na proizvodnji, da je potrebna reindustrijalizacija države. Ključno bi bilo privući kapital koji bi uložio u proizvodne pogone, koji bi bili namijenjeni kako domaćem tržištu tako i izvozu, tako bi se zaposlili bh. građani, osigurali rast i razvoj kao i budućnost naše djece, koja bi u tom slučaju svoju budućnost vidjela unutar granica BiH, a ne izvan njenih granica.

Da bi to bilo moguće potrebni su stabilan politički i pravni sistem, niske porezne stope uz poticaj reinvestiranja dobiti, efikasna administracija. Neću namjerno reći jeftina radna snaga, jer to ne bi trebao biti koncept razmišljanja i razvoja, već radna snaga koja treba biti sposobna, kvalificirana, educirana, vrijedna, a onda i adekvatno plaćena za svoj rad. Stoga je edukacija vrlo važna za svaku zemlju.

Tek nakon tih reformi možemo očekivati velike investicije, veći interes za ulaganja, smanjenje nezaposlenosti, rast, razvoj i bolji standard građana.

Do tada ćemo se, ipak, morati pobrinuti da postojeći investitori budu zadovoljni, jer su, zapravo, oni i najbolja reklama našoj zemlji. Ne zaboravimo da najveća stopa investiranja (između 65 i 75 posto), kako u razvijenim tako i u tranzicijskim zemljama, dolazi od reinvestiranja.

Pohvalio bih, naprimjer, napor u realizaciji velikih infrastrukturnih projekata, kao što je izgradnja autocesta i cesta, te pratećih objekata (tuneli, vijadukti i ostalo), kako u FBiH tako i u RS-u. Prije nekoliko dana obišao sam tunel Vijenac, odnosno 1. mart i svakodnevno se vozim na trasi koridora, pa bih rekao da je Direkcija za autoceste FBiH, zajedno sa domaćom operativom i građevinarima, odradila i radi izvanredan posao.

Time se potiče i oživljava važna grana – građevinarstvo, zapošljava domaća operativa, potiče zaposlenost, a gradi se žila kucavica zemlje koja će omogućiti bolje povezivanje i slobodniju prohodnost ljudi, roba i kapitala. Vjerovatno je izgradnja vlastite države na ovakav način ujedno i najveći mirnodopski patriotski akt.

• Znate li broj investitora koji su već bili u BiH, a onda su odustali i otišli i koliko ih je?

Muidža: Rekao bih da najbolji i najhrabriji investitori, ipak, za sada opstaju i ostaju u BiH. Pojedinačne slučajeve, koji su iz raznoraznih razloga napustili zemlju, ne bih komentirao, jer je teško razlučiti koliko je koji element u odlučivanju ili razlog objektivno bio presudan za takvu odluku. Ponekad je u pitanju dio šire strategije, ponekad pitanje dozvole ili nedozvole za odrađeni projekt ili nešto drugo, ponekad kriva strategija, ponekad opći pad tržišta i nemogućnost oplođivanja kapitala, ponekad nekonkurentnost koja nije uzrokovana izvana ili kombinacija tih mogućih razloga. 

• Šta BiH treba uraditi da bi klimu za ulaganje učinila pogodnom?

Muidža: Jednostavna je poruka – olakšati procedure za dobivanje raznih dozvola, osigurati certifikate izvoznicima, napraviti industrijske zone, gdje investitor može odmah početi raditi bez gubljenja vremena i novca, poticati reinvestiranje i izvoz i kapital će početi sam dolaziti. Da bi mogli realizirati potencijale bh. ekonomije i kreirati pozitivan ambijent, nužno je znatno poboljšati efikasnost javne administracije i hrabrije krenuti u reforme. 

Izvor: Al Jazeera