Glavašević: Nikakva presuda neće vratiti oca

U hrvatskoj tužbi se među argumentima navode razaranja Vukovara, zločin na Ovčari, brojni ranjeni, nestali, silovane žene, hiljade logoraša… (EPA)

Piše: Branimir Bradarić

Međusobni odnosi Hrvatske i Srbije, koji su u proteklih 20-ak godina bili na višoj ili nižoj razini suradnje, ovisno o dnevno-političkim stvarima, od idućeg tjedna ući će u jedno sasvim novo razdoblje.

Razlog tome je početak sudskog procesa pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu, na kojem je Hrvatska tužila Srbiju radi genocida počinjenom u Domovinskom ratu od 1991. do 1995. godine, poslije čega je, samo 11 godina kasnije, uslijedila i protutužba Srbije. Pri tome će se iznošenje argumenata i jedne i druge strane, a prije svega iščekivanje presude, posebno pratiti u sredinama koje su tijekom rata najviše stradale, kao što su Vukovar, Škabrnja, Lovas, Tovarnik…

Presuda radi budućnosti

Specijal: Tužbe Hrvatske i Srbije za genocid

“Bez obzira na to hoće li biti isplaćena kakva odšteta ili ne, smatram da se na tužbi moralo ustrajati. Hrvatskoj je bitna presuda, ali prije svega da istina i pravda budu zadovoljeni. Ona je jako bitna i za budućnost svih nas, a prije svega naše djece, jer oni moraju znati što se, zapravo, događalo u Hrvatskoj 90-ih godina prošlog stoljeća”, smatra ratna ravnateljica vukovarske bolnice Vesna Bosanac, koja je u nekoliko slučajeva za ratne zločine počinjene u Vukovaru svjedočila pred Sudom u Haagu.

Kada se govori o hrvatskoj tužbi, među argumentima se navode i razaranja Vukovara, zločin na Ovčari, brojni ranjeni, nestali, silovane žene, tisuće logoraša… Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora, kaže da ne zna što stoji u optužnici, ali tvrdi kako netko mora odgovarati za svo učinjeno zlo u Hrvatskoj.

“Ako se već ta situacija nije nikako mogla razriješiti mirnim putem, onda je najbolje da to riješi sud. Sudski proces neće ni na koji način dodatno opteretiti odnose Hrvatske i Srbije. Uostalom, za vrijeme rata su iz Hrvatske u Srbiju, pa i u okupirane dijelove, dolazile cisterne benzina. Trgovina je trgovina, biznis je biznis, a istina je, ipak, nešto sasvim treće”, kaže Rehak.

Plansko protjerivanje nesrba

Jedan od početaka stradanja hrvatskih gradova i građana 90-ih godina je i Ilok, ali i njegova okolna sela, iz kojega su 17. listopada 1991. godine protjerani svi stanovnici nesrpske nacionalnosti. Tadašnji predsjednik kriznog štaba Iloka, a poslije i ministar u Vladi Hrvatske, Petar Čobanković i danas se sjeća tih dana kada su Iločani sa vrećicama u rukama i najosnovnijim stvarima morali napustiti svoje domove.

“Teško je sada govoriti o bilo kakvim očekivanjima u vezi s tužbom. Međutim, treba se jednom zauvijek raščistiti taj spor i doći do određenoga pravorijeka, kako bismo zatvorili prošlost i okrenuli se budućnosti. Što će odlučiti sud ne znam, ali znam da se, nažalost, u nekim područjima Hrvatske dogodio genocid nad Hrvatima. Iskreno, pitanje je što bi se dogodilo u Iloku da nisu došli promatrači Europske komisije, koji su sve nadgledali”, kaže Čobanković.

Prisjeća se da je Krizni štab pregovore vršio sa predstavnicima JNA, koji su to usmjeravali na pripadnike tzv. SAO Istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijem. Ipak, sve se odigravalo pod okriljem JNA. Nakon pregovora toga 17. listopada 1991. godine iz Iloka je, koji je prije toga mjesec dana bio odsječen od svijeta, protjerano više od 8.000 građana nesrpske nacionalnosti.

Etničko čišćenje, a ne genocid

Posebno osjetljiva skupina su ljudi čiji su članovi obitelji stradali u ratu ili, pak, oni koji i danas tragaju za svojim najmilijima. U Hrvatskoj se na popisu nestalih vodi 1.419 osoba, među kojima su i djed i prabaka pomoćnika ministra branitelja u hrvatskoj Vladi Bojana Glavaševića. Njegov otac Siniša Glavašević ubijen je na Ovčari.

“Osobni stav mi je da je uvijek bolje, ne samo sa susjedima nego i inače, rješavati probleme izvan suda kada je to moguće. Ako se, pak, susjedi ne mogu dogovoriti, onda je tu sud. Međutim, moramo biti svi svjesni da nikakva presuda neće vratiti nestale, niti ubijene. Moga oca ništa i nitko ne može vratiti. Ipak, pri tome u potpunosti razumijem i one ljude kojima podizanje ove tužbe izuzetno puno znači”, mišljenje je Glavaševića.

I dok je službeni Zagreb ustrajavao na ostajanju tužbe, srpski političari u Hrvatskoj javno su govorili kako su za opciju da dvije zemlje povuku svoje tužbe.

Potpredsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i saborski zastupnik Milorad Pupovac rekao je nedavno o ovoj temi kako niti Hrvatska niti Srbija nisu imale dovoljne činjenične osnove za tu vrstu tužbi. Pojasnio je da su u razdoblju od 1991. do 1995. godine počinjeni teški ratni zločini i zločini etničkog čišćenja, ali ne i zločin genocida. Apelirao je na to da se prestane manipulirati iskustvom zločina i genocida, te zagađivati međudržavne i međuetničke odnose, jer će u protivnom 2014. godina biti godina u kojoj će se spojiti svi naši ratovi 20. stoljeća.

Bit će odbijene obje strane

Da se moralo učiniti sve da ne dođe do sudskog postupka u ovom slučaju smatra i predsjednik Naše stranke Jovan Ajduković. Smatra da bi međusobno povlačenje tužbi dvije države prošlost malo sklonilo u stranu i stvorilo preduvjete za bolju budućnost.

“Nitko s ovim neće ništa dobiti. Na kraju će i jedna i druga strana biti odbijene, što je jedino pravedno i kvalitetno rješenje. Radi sudskog procesa međusobni odnosi neće biti poremećeni, ali strahujem od podizanja međunacionalnih tenzija unutar Hrvatske. Sve te emocije ponovno nas vraćaju u prošlost”, smatra Ajduković.

U cijelome ovome procesu, koji će na ovaj ili onaj način obilježiti odnose dvije države, interesantno je i mišljenje političkog analitičara Žarka Puhovskog. “Dugo sam se vremena zalagao da se odustane od međusobnih tužbi, ali posljednjih dana sam za to da se nikako ne odustane. Kažem to jer mislim kako nam je potrebno da nas netko izvana ‘štipa’ kako bi se saznala puna i prava istina, što se sve, zapravo, događalo tijekom rata”, smatra Puhovski, no dodaje i to da niti jedna o tužbi za genocid neće moći opstati.

Kada je riječ o hrvatskoj tužbi, Puhovski kaže da se, poslije Ruande i Srebrenice, u Hrvatskoj ne barata tako velikim brojevima mrtvih, te da je 60 ubijenih u čistom genocidu u Škabrnji „premali“ broj da se prihvati osnova za genocid. Za srpsku protutužbu kaže da, također, nema osnova, jer se u njoj navodi da je Hrvatska, poslije 45 godina zajedničkog života, sljednica Nezavisne države Hrvatske – što nije održivo.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Aleksandar Vučić i Vesna Pusić saglasili su se da nema povlačenja tužbe i protivtužbe za genocid na sudu u Strasbourgu.

Published On 24 Feb 2014
Više iz rubrike Balkan
POPULARNO