Nelegalna gradnja – opasni fenomen Balkana

U BiH se pojavljuju čitave enklave bespravne izgradnje, kaže Stanislava Marinović (Al Jazeera)
U BiH se pojavljuju čitave enklave bespravne izgradnje, kaže Stanislava Marinović (Al Jazeera)

Piše: Mario Pejović

Nelegalna gradnja objekata je fenomen kojem nije izbjegla ni jedna od zemlja Zapadnog Balkana, a vjerovatno i šire. I dok je teško procijeniti koliki je stvarni broj bespravno izgrađenih objekata u okruženju, fascinantan je podatak da je samo u Hrvatskoj prijavljeno više od 800.000 takvih objekata za legalizaciju.

Iako nelegalna gradnja sa sobom nosi brojne probleme, stručnjaci kao dva glavna ističu pitanje sigurnosti te problem infrastrukture.

Stanislava Marinović, koordinatorica u sektoru za provedbenu dokumentaciju Zavoda za planiranje Kantona Sarajevo, kaže da bi šteta pričinjena tokom ovogodišnjih elementarnih nepogoda sigurno bila manja da brojni bespravno izgrađeni objekti nisu bili sagrađeni na potencijalnim klizištima i lokacijama kojim prijeti izlijevanje vodotokova, što je došlo do izražaja u majskim poplavama.

Ona kao primjer navodi naselje Svrake u sarajevskom predgrađu Vogošći, gdje su uništene brojne kuće u klizištima i odronima zemljišta.

Marinović kaže da su dolazili zahtjevi za legalizaciju objekata u tom naselju, ali Zavod nije mogao dati pozitivno mišljenje, jer su Svrake izgrađene na nestabilnom terenu. Upravo se taj teren tokom poplava aktivirao.

Marinović dodaje i da je u okolini Sarajeva, ali i širom BiH, izgrađeno dosta uglavnom naselja na terenima na kojim ne bi bila dozvoljena gradnja, što je povećalo opseg majskih šteta. I danas, zbog nepoštivanja odgovarajućih procedura (neizgradnja podzida, drenaža i slično) objekti na takvim terenima ne mogu biti legalizirani.

Arhitektica Eva Vaništa Lazarević, redovna profesorica Arhitektonskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, kaže kako je nelegalna gradnja veliki problem samim tim što stvara urbani nered, što “otvoreno poziva svojim primerom na neposlušnost, na anarhiju”. Ipak, ona dodaje da nelegalna gradnja u Srbiji više stvar prošlosti.

Problem infrastrukture

Sa druge strane, Stanislava Marinović kaže da je nelegalna gradnja veliki problem u svakom gradu, a pogotovo u Sarajevu, gdje je intenzivirana ovakva gradnja nakon ratnih dešavanja devedesetih godina prošlog stoljeća, gdje “sada imamo situaciju da se pojavljuju čitave enklave bespravne izgradnje”.


Nelegalno naselje Svrake je nastradalo u poplavama [Fena]

Ona dodaje da prilikom izgradnje objekata niko nije vodio računa o odgovarajućoj infrastrukturi, tako da su mnoga naselja bez vodovoda i kanalizacije, a koja i uz legalizaciju ne mogu biti opremljena potrebnom infrastrukturom, što dovodi do problema na terenu.

Marinović napominje i da se pojavljuje i problem saobraćajne infrastrukture, koji je teško riješiti “jer su kuće vrlo često toliko blizu napravljene da je nemoguće izgraditi kvalitetne saobraćajnice u takvim naseljima. A niko nije spreman da ustupi metar, dva svog zemljišta kako bi se napravila cesta, iako svi očekuju da imaju javni prevoz”.

Beogradska arhitektica Vaništa Lazarević smatra da je “do sada nelegalna gradnja bila propuštana od strane zakonodavaca, čak u nekoliko navrata legalizovana, što je naravno bio veoma loš politički potez, ishitren i iznuđen usled ekonomskih datosti, a da bi se sačuvao socijalni mir”.

“Uglavnom je nelegalna izgradnja bila posledica ogromnog broja migranata tokom 1995., i kasnije tokom 1999. posle bombardovanja od strane NATO-a, beskućnika koji su došli tokom i posle ratova i kojima se ‘gledalo kroz prste’, sa namerom da im se prepusti da što brže rešavaju, često sami, esencijalne ljudske potrebe. Oni su stihijski naseljavali prostore bez infrastrukture i planova – prostori koji su rasli kao posle kiše na rubovima grada: na ulazu u Beograd sa autoputa za Zagreb, na Avali, u Zemun polju i Altini”, dodala je Vaništa Lazarević.

‘Urban sprawls’

Ona dodaje da su procesom legalizacije u Srbiji “nastali sada legalizovani ‘urban sprawls’ – nepregledna polja nelegalnih često sasvim građevinski kvalitetnih stambenih objekata bez neophodne infrastrukture, bez javnih objekata kao škola, vrtića, zdravstvenih ustanova”.

Profesorica Arhitektonskog fakulteta kaže da su ta mjesta sada lavirinti do kojih ne mogu da prođu vatrogasna kola uslijed nepostojanja mreže ulica i puteva.

Stručnjaci dodaju da nelegalna gradnja nije samo problem koji se pojavio u skoro vrijeme ili tek krajem prošlog stoljeća, nego je ekspanzija takve gradnje bila i osamdesetih pa čak i sedamdesetih godina.

Kako bi donekle riješili problem nelegalne gradnje, ali i popunili državne kase, države regije su provele nekoliko legalizacija takvih objekata, sa različitim stepenom uspješnosti.

Nelegalna gradnja

“Nelegalna gradnja je građena bez arhitekata, pomoću  tipskih projektata često pozajmljenih ili po ‘vlastitom osećaju i ukusu’ vlasnika, često putem MOBE, od strane nekvalifikovanih majstora”, kaže profesorica Eva Vaništa Lazarević. Ona smatra da se građevinski materijali korišteni u takvim objektima ne razlikuju od onih korištenih na legalno izgrađenim objektima.

Vaništa Lazarević smatra da je problem što se u slučajevima bespravne gradnje ne koristi dovoljno slojeva, izuzima se termoizolacija zbog uštede, objekti ostaju neokrečeni, krade se struja sa trafostanica…

“Stavila bih to u red ozbiljne problematike nehigijenskih naselja Rio de Janeira ili Indije. Rešavanje socijalnih muka i bazičnih ljudskih potreba kao što je krov nad glavom nekako se civilizacijski izuzima od uobičajenih urbanističkih razmatranja i metoda”.

Kata Gojević, savjetnica ministrice graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, kaže da je nelegalna gradnja u toj zemlji bila mnogo veći problem nego što je to danas, jer se stvarala dugi niz godina, čak unazad tri decenije.

Ona dodaje da se prilikom legalizacije ispostavilo da je i sama država izgradila dosta nelegalnih objekata. 

“Kada smo krenuli u legalizaciju bespravne gradnje, a Hrvatska je prvi zakon o legalizaciji donijela 2011. dobili smo evidenciju da imamo i veliki broj bespravno sagrađenih vrtića, škola, bolnica i javnih zgrada koje je država bespravno gradila 70-ih, 80-ih pa čak i 90-ih godina. Ali se to više u Hrvatskoj ne događa”.

Gojević kaže da se takve stvari više ne mogu događati u Hrvatskoj jer je postignut neki standard po kojem država poštuje svoje zakone i gradi na legalan način, što prije nije bio slučaj.

“Ako država ne gradi bespravno, onda je velika šansa da i ljudi neće graditi bespravno. Ali tu nije bilo dovoljno ono što samo je građevinska inspekcija i naše ministarstvo u stanju napraviti, nego je tu bio potreban širi paket mjera, kao onog trena kada je država na ozbiljan način počela da se obračunava sa bespravnom gradnjom. Čak i onaj drastičan korak, odnosno uklanjanje objekata”, rekla je savjetnica ministrice graditeljstva i prostornog uređenja.

Kao najpoznatiji slučaj uklanjanja nelegalno izgrađenih objekata u Hrvatskoj se navodi otok Vir, gdje je više hiljada objekata srušeno.

Utjecaj na banke

Gojević dodaje da su se nakon uklanjanja nelegalne gradnje banke počele zanimati za legalnost građevina koje uzimaju pod hipoteku, čime je smanjeno takvo građenje.

“Onda više niste mogli bespravnu građevinu spojiti na infrastrukturu. Onda odjednom ljudi koji kupuju nekretnine počinju pitati koje dozvole imaš i što imaš. To je važno pitanje. Kad je to postalo tako važno pitanje, onda to više nije postalo tako rašireno u praksi”, kazala je Gojević.

Iako bi rušenje objekata izgrađenih bez dozvole poslalo poruku da se takve stvari neće tolerirati, socijalna situacija na terenu sprječava takve postupke, kažu stručnjaci iz Srbije i Bosne i Hercegovine.

“U zemlji koja je u ekonomskoj propasti ne može se očekivati da će se ljudima rušiti krov nad glavom, kako god tu gradnju nazvali. Na taj  faktor socijalno osvešćenog društva računaju nažalost i oni u manjini koji su političku nesreću i podneblje ratnih sukoba koristili za npr. nadogradnju ‘petih fasada’ – krovova u gradovima, zbog kojih se npr. Beograd izgubio imidž evropskog grada i u kojem je počeo da se oseća duh ‘palanke’ i urbanog nereda”, kaže Vaništa Lazarević.

Marinović navodi složen socijalni status ljudi koji su nelegalno izgradili objekte: izbjegla lica koja se ne mogu vratiti u svoje domove, demobilisani borci i drugi, zbog kojih se vjerovatno ne primjenjuju ti instrumenti.

Ona dodaje da se dešava da političari u medijima pompezno najavljuju rušenje bespravnih objekata, pa čak i čitavih naselja, ali da se takve akcije često završe samo sa ponekom srušenom garažom, dok nije riješen pravi problem. Marinović kaže da ne može komentirati da li se rušenje objekata izbjegava zbog takozvanog skupljanja političkih poena, ali da je činjenica da bespravna gradnja ne prati mjere regulirane zakonom. “Situacija je takva da oni u lokalnoj zajednici žmire na dešavanja u njihovoj opštini”.

Neusklađenost u BiH

Ona napominje da je u Bosni i Hercegovini problem u tome što ne postoji usklađenost između različitih nivoa vlasti, što otežava provedbu regulacionih planova.

“Činjenica je da ne postoji sinhronizacija dešavanja na terenu i inspekcijskog nadzora. Bilo od strane opštine, bilo od strane Kantona”.


Na otoku Viru je srušeno hiljade neleganih objekata [Pixsell]

Marinović kaže da je i u Hrvatskoj bilo otpora u lokanim zajednicama. “Međutim, kad se zauzme isti stav na svim nivoima, onda to daje rezultate”.

“Kad konkretno govorimo za Kanton Sarajevo, nikad nije postojala ta usaglašenost. Po novinama se reklamira da će se rušiti objekti, ali se ništa ne dešava. Da li je to skupljanje poena i glasova, to ne bih mogla reći”.

Usaglašenost između svih nivoa u Hrvatskoj je dovelo do toga da je za legalizaciju prijavljeno više od 800.000 objekata, od čega je potpuno završen postupak za 185.000, kaže Gojević. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja Hrvatske vjeruje da će se u narednih godinu i po postupak legalizacije za sve zahtjeve u potpunosti riješiti. Razlog za taj optimizam je ubrzanje samog postupka, koji je do sada bio nešto sporiji zbog administrativnih i tehničkih prilagodbi gradova, općina i županija.

“Kako su se gradovi i općine kapacitirali, onda i predmete rješavaju puno brže. Vrlo skoro će taj postupak biti u potpunosti završen”, kaže Gojević.

Ona dodaje da Hrvatska radi i na tome da ubrza sam proces izdavanja dozvola, kako bi se spriječila nova nelegalna gradnja.

“Nekada je do bespravne gradnje dolazilo jer je ljudima bilo teško doći do dozvole, čekati nekoliko godina da se dobije dozvola. To ne želimo pa radimo elektronički sustav pomoću kojeg će se izdavati dozvole. To je bitno da se postupak ubrza. U nekim županijama su se ove godine počele izdavati takve dozvole”.

Sa druge strane, Vaništa Lazarević je ogorčena na građevinske inspektore i administraciju: “Građevinski insepektorijat je nažalost sinonim za korupciju kao i mnoge druge oblasti kod nas – kao posledice dugovremenskog siromaštva, kao i sudstvo koje momentalno uopšte ne funkcioniše u Srbiji. Korupcija je ionako prvi prioritet od svih problema kod nas koji će morati da se rešava u cilju prilagođavanja uzansama Evropske unije i civilizovanog sveta”.

Profesorica Arhitektonskog fakulteta dodaje da “korupcija razlog što je Srbija na poslednjem ili pretposlednjem mestu po dobijanju građevinskih dozvola u regionu i Evropi što naravno anulira poželjnu  atmosferu ulaganja i investicija”.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Cijena građevinske dozvole jedan je od glavnih razloga za nelegalnu gradnju u Republici Srpskoj, smatraju u Institutu za građevinarstvo.

10 Mar 2012

Koliko je nelegalna gradnja ozbiljan problem zemljama regije? Kako je ta oblast zakonski uređena? Šta je dosadašnja primjena zakona donijela procesima legalizacije? Kako spriječiti bespravnu gradnju u budućnosti? Gosti emisije su: U Zagrebu ministrica graditeljstva i prostornog uređenja Hrvatske Anka Mrak Taritaš; u Banjoj Luci pomoćnik ministra za građevinarstvo u Ministarstvu za prostorno uređenje, građevinarstvo […]

Više iz rubrike Balkan
POPULARNO