HRW: Hiljade zaključanih i zaboravljenih u Hrvatskoj

Više od 8.200 ljudi sa umanjenim intelektualnim i psihosocijalnim sposobnostima u Hrvatskoj odvojeno je od društva u ustanovama i psihijatriskim bolnicama bez prava na odlučivanje o vlastitim životima, saopštio je Human Rights Watch.

HRW navodi da je Vlada te države ostvarila djelomičan napredak u zaštiti prava tih osoba, ali je proces njihovog premještanja iz ustanova u zajednički smještaj u društvu ograničen i spor.

Neki od njih i dalje nemaju mogućnost da donose odluke o svojim životima.

”Plan deinstitucionalizacije treba uključutu sve državene i privatne ustanove u kojima žive osobe sa invaliditetom te bi Vlada trebala izvršiti reviziju zakona o pravnoj sposobnosti kako bi sve osobe s invaliditetom imale mogućnost i podsticaj da samostalno donose odluke”, navodi HRW.

‘Vraćeno dostojanstvo’

”Osobe s invaliditetom su provele cijele živote zaključane i uskraćene su im mnoge stvari koje mi uzimamo zdravo za gotovo, kao što su odlazak u školu ili na posao, ili odlučivanje kada ćemo se ujutro probuditi”, rekla je Emina Ćerimović iz HRW-a.

”Hrvatska vlada mora učiniti veći napor da omogući stambeno zbrinjavanje u društvu, njegu i podršku, kako bi osobe s invaliditetom mogle živjeti po svom izboru.”

HRW je intervjuisao 87 ljudi sa umanjenim intelektualnim ili psihosocijalnim sposobnostima i njihove porodice iz tri hrvatske regije, zaposlene u institucijama, predstavnike nevladinih organizacija, Vladine zvaničnike i Ombudsmena za osobe s invaliditetom.

HRW je zaključio da su ljudi smješteni u institucijama odvojeni od društva, izloženi verbalnom zlostavljanju i manjku privatnosti te im je uskraćena sloboda kretanja.

U videosnimku koji je objavila ova organizacija za zaštitu ljudskih prava, osobe s invaliditetom govore o pozitivnim posljedicama premještanja u zajednicu nakon boravka u institucijama odvojenih od društva – nekada i skoro cijelog života.

”Vraćeno mi je dostojanstvo, osjećam se kao ljudsko biće”, kaže 58-godišnja Jelica, koja je 17 godina živjela u instituciji prije nego što je premještena u stan 2012.

”U domu sam se osjećala kao u zatvoru, kao da sam na neki način kažnjena, ali sada opet imam ljudsko dostojanstvo. Ja sam ponovo ta koja odlučuje”, rekla je Jelica.

Jedanaest od 46 ustanova  započelo je proces deinstitunacionalizacije. Od jula je 458 ljudi  s umanjenim intelektualnim i 96 ljudi s umanjenin psihosocijalnim sposobnostima premješteno u zajednicu.

Poniženi i tužni

Međutim,  još 8.200 ljudi živi u ustanovama.

Prema planu koji je 2011. usvojila Hrvatska vlada, više od 1.800 ljudi s umanjenim intelektualnim li psihosocijalnim sposobnostima ostaje u privatnim ustanovama koje finansira država.

Plan ne uključuje ni takozvane porodične domove i starateljske porodice.

U svakom takvom domu živi do 20 osoba sa invaliditetom dok su odrasle osobe s umanjenim sposobnostima bez svoje saglasnosti smještene u starateljskim porodicama te imaju ograničen kontakt sa društvom.

HRW ističe da se u ovim slučajevima ne radi o deinstitucionalizaciji, kao što to tvrde hrvatske vlasti, već o premještanju u mini-ustanove.

Osobe sa umanjenim psihosocijalnim sposobnostima koje su bez saglasnosti dugoročno smještene u psihijatrijske bolnice također nisu dio plana.

Jedan od ovih ljudi je Ivan, koji je u kasnim dvadesetim godinama. U psihijatrijskoj bolnici živi već 16 godina.

”Ponižen sam i tužan što sam ovdje. Želio bih otići odavde što je prije moguće”, rekao je on HRW-u.

Najmanje 18.000 ljudi sa umanjenim intelektualnim ili psihosocijalnim sposobnostima je pod starateljstvom u Hrvatskoj te im je onemogućena pravna sposobnost da odlučuju o svojim osnovnim pravima, kao što je pravo sklapanja braka i zasnivanja porodice, potpisivanja ugovora ili imovinskog vlasništva.

Velika većina njih živi pod punim starateljstvom, što znači da staratelji, koje često imenuje država, donose sve odluke u njihovo ime.

Hrvatska je 2008. usvojila Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba sa invaliditetom, prema kojem države moraju omogućiti tim osobama da žive u društvu, a ne u ustanovama, te da same odlučuju o svojim životima i eventualnoj pomoći koja im je potrebna.

”Većina nas uživa pravo da živimo gdje i kako odaberemo, ne razmišljajući da je to nešto što bi nam vlada mogla oduzeti.

Hrvatska, najnovija članica EU-a, mora se odmaknuti od patronizirajućeg pristupa zasnovanog na pretpostavci da osobe s invaliditetom ne mogu same odlučivati. Treba da osnaži građane sa invaliditetom”, kazala je Ćerimović.

HRW ističe da stručnjaci koji rade sa osobama s invaliditetom sve više shvataju probleme života u ustanovama.

Kako se navodi u saopštenju HRW-a, Ladislav Lamza, direktor Doma za psihički bolesne odrasle osobe u Osijeku, rekao je istražiteljima: ”Mi sada shvaćamo da je ustanova kao mjesto dugotrajnog boravka pogrešna opcija. Izgleda kao da ustanova osobama pruža sve, ali zapravo im oduzima najbitniju stvar – životni cilj”.

Izvor: Al Jazeera
 


Povezane

Položaj gluhih i nagluhih osoba u Srbiji trebalo bi promijeniti donošenje zakona o znakovnom jeziku. Tim zakonom bi se u javnim institucijama trebao izjednačiti srpski i znakovni jezik. Time bi položaj i kvalitet života gluhih u Srbiji trebao biti poboljšan. Priču donosi novinar Al Jazeere Dušan Hadži Nikolić. 

Više iz rubrike Balkan
POPULARNO