Loše stanje jedine ergele lipicanera u BiH

Jedina ergela rasnih konja lipicanera u Bosni i Hercegovini nalazi se nedaleko od Prnjavora. Više od dvije decenije je u finansijskim problemima, iako su se vlasnici mijenjali. Nedavno su počeli i s prodajom konja.

Dva konja su stigla kod novog vlasnika, Save Vasiljevića iz sela Rogolji kod Gradiške. Riječ je o trogodišnjacima Jali i Kremici, koje je novi vlasnik preuzeo prije nekoliko dana.

“Okupali smo ih, ošišali grive, zato što su bile pune čička i trave. Nije se to moglo očistiti, pa smo ošišali grive obojici, ali to će izrasti. Očistili ih od parazita i pomalo ih hranimo. Ne smijemo im ni davati puno hrane, dok želudac ne navikne na ovu hranu”, kaže Vasiljević.

Novinarka Al Jazeere Ljiljana Smiljanić navodi kako su ovi konji do prije nekoliko dana bili smješteni u ergeli lipicanera Vučijak kod Prnjavora u potpuno drugačijim uslovima.

Ta ergela osnovana je poslije Drugog svjetskog rata. U upravi kažu da posljednjih 20 godina ništa nije uloženo u objekte. Povremeno nisu imali ni novca da kupe hranu za konje.

Genetski potencijal

Osam zaposlenih trenutno brine o ergeli. Godišnje raspolažu sa 125.000 eura budžeta. Od 2010. godine Vlada bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska je jedini izvor finansiranja i vlasnik.

U upravi kažu da je to dovoljno za osnovne troškove. Međutim, problem je višak grla. Trenutno ima 150 lipicanera, a smještaj je predviđen za 75. Do aprila očekuju još 20 ždrebadi.

“Pedeset posto je u potpuno neuslovnim objektima ili, bolje rečeno, pod nadstrešnicama. Poseban je problem kod ishrane, gdje su u jednoj grupi po 30-40 konja, koji su različite starosne dobi, različite snage, tako da postoji veliki problem kod ishrane, gdje neka grla uzmu daleko više hrane, pa druga ne mogu pristupiti obroku”, izjavio je Brane Petrović, rukovodilac ergele Vučijak.

Ova ergela je bogatstvo, pojašnjava uprava, jer ima izuzetan genetski potencijal. Uzgajaju svih šest priznatih krvnih loza lipicanera. Kažu da mnogi ne znaju da postoji, mada posjetilaca uvijek ima.

Vanesa Andreata učenica je Poljoprivredne škole u Austriji. Često dolazi u Prnjavor, gdje je rođen njen otac. Obavezno obiđe i lipicanere.

“Idem u Poljoprivrednu školu, a tu imamo smjer za konje, uzgoj i dresuru konja. U školi je drugačije. Konji su čistiji, bolje hranjeni. Zdraviji su mnogo”, kaže Andreata.

Stečajni postupak

U upravi smatraju da će situacija biti bolja čim smanje broj grla, pa su se zato odlučili na prodaju. Stanje pojedinih konja, ali i veliki broj koji je planiran za prodaju, znatno su snizili cijenu. Postojala je opasnost da ih otkupe klaonice.

Savo Vasiljević je Jalu i Kremicu kupio za 750 eura na licitaciji. Da ima uslova, kaže, kupio bi i više.

“Pa, koja bi to gre'ota bila zaklati?! A gre'ota ih je isto onako držati da budu gladni, da budu vani, da budu prljavi”, rekao je.

On očekuje da konji budu u punoj snazi za šest mjeseci. Tada će biti upregnuti u fijaker.

Za to vrijeme u ergeli pokušavaju završiti stečajni postupak, koji traje osam godina. Tada bi postali javno preduzeće, što bi im otvorilo vrata za saradnju s drugim ergelama, te apliciranje za sredstva Evropske unije.

Izvor: Al Jazeera