Izmjene vukovarskog Statuta protiv ćirilice

Gradsko vijeće Vukovara većinom je glasova prihvatilo prijedlog odluke o pristupanju promjeni Statuta grada, koji su inicirali vijećnici koalicije Hrvatska demokratska zajednica – Hrvatska stranka prava Dr. Ante Starčević, čime je otvorena mogućnost da se u najviši gradski akt uvrsti odluka o Vukovaru kao mjestu posebnog pijeteta.

Za prijedlog odluke o pristupanju promjeni Statuta, kojom bi se s javnih institucija skinuli ćirilični natpisi, glasovali su vijećnici koalicije HDZ – HSP AS koja ima većinu u Vijeću, ali i oporbeni vijećnici Socijaldemokratske partije gradonačelnika Željka Sabe, dok su vijećnici Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) bili suzdržani.

Predsjednik Kluba vijećnika SDSS-a Dejan Drakulić obrazložio je da će SDSS sudjelovati u raspravi o promjeni Statuta i dati svoje prijedloge, no smatra kako se iza promjene „skriva nešto drugo“.

Prilikom rasprave o statutarnim promjenama, predsjednik Gradskoga vijeća Željko Pinjuh založio se na izmijenjeni Statut „bude po mjeri građana Vukovara i kroz javnu raspravu napravljen što boljim“.

Službeni – hrvatski jezik i latinica

Izmjenama Statuta, odnosno dijela koji se odnosi samo na odredbe o pismu i gradu kao mjestu posebnog pijeteta, predložene su dvije nove stavke koje glase: „Područje grada Vukovara mjesto je posebnog pijeteta na žrtvu Domovinskog rata“, te dodatak po kojem su „U gradu Vukovaru službeni jezik i pismo – hrvatski jezik i latinično pismo“.

Predloženo je, isto tako, i da se područje grada Vukovara u cijelosti izuzima od primjene odredaba Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, te od određenih stavaka iz Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

U opširnom obrazloženju toga prijedloga podsjeća se na ulogu Vukovara u Domovinskom ratu, saborsku Deklaraciju o Domovinskom ratu, na posljedice Zakona o oprostu te zaključuje da se „nameće nužnim grad Vukovar, makar i samo odredbama njegova Statuta, proglasiti mjestom posebnog pijeteta žrtvi Domovinskog rata te svim njegovim stanovnicima, pripadnicima naroda na koji je izvršena agresija, omogućiti Ustavom zajamčeno dostojanstvo“.

Uz to, navode se brojna prava srpske nacionalne manjine u koja se ne zadire, poput služenja jezikom i pismom privatno i javno, odgoja i obrazovanja, uporabi znamenja i simbola, prava na osnivanje kulturnih i drugih udruga, prava na očitovanje vjere, pristup sredstvima javnog priopćavanja, udruživanja radi zajedničkih interesa, zastupljenosti u državnim i lokalnim tijelima uprave i dr.

Izvor: Agencije