Silovanje u sukobu je ratni zločin
Počinitelji spolnih zločina i silovanja trebaju biti svrstani među najteže ratne zločince, a žrtve trebaju biti obeštećene, izjavila je hrvatska šefica diplomatije Vesna Pusić.
Pusić je u svome izlaganju u New Yorku istaknula kako je važno obvezati društvo na “obeštećenje žrtvi”, jer time cijelo društvo preuzima odgovornost za to da se silovanje smatra “jednako lošim ratnim zločinom, ako ne i gorim od drugih ratnih zločina”, te da “ni u kojem slučaju ne prođe nekažnjeno”, prenosi Hina.
Donošenje Deklaracije “ključno” je, jer smo često “suočeni s gotovo nezamislivom ravnodušnošću prema žrtvama spolnog nasilja u sukobima”, rekla je Pusić.
“Spolno nasilje u sukobu mora se tretirati kao ratni zločin, što ono i jest, i više se ne može smatrati nesretnom kolateralnom ratnom štetom”, ističe u svome članku Zainab Hawa Bangura, posebna predstavnica Ujedinjenih naroda za spolno nasilje u sukobima.
Bangura je na rubu Generalne skupštine UN-a, zajedno s britanskim ministrom vanjskih poslova Williamom Hagueom, predstavila Deklaraciju, koju je podržalo 113 zemalja članica.
‘Isključenje iz zajedinice’
“Vrlo često žrtve spolnog nasilja su isključene iz svoje zajednice, jer ih se smatra suodgovornima”, rekla je Pusić i dodala da je najveći izazov međunarodne zajednice “učiniti da se počinitelji tog nasilja svrstaju među najgore ratne zločince”.
Žrtvama spolnog nasilja i silovanja deklaracija je važan signal da ih međunarodna zajednica nije zaboravila, a počiniteljima da se neće izvući pred pravdom, piše na svojoj mrežnoj stranici britanska Vlada.
Dok počinitelji prolaze bez kazne, njihove žrtve trpe društveno odbacivanje, bolesti, traume… koji se prenose na cijelu obitelj.
O tome svjedoči izjava žene iz Bosne i Hercegovine: “Sada mi je oprostila moja porodica i sada mogu svjedočiti”, citirala je Pusić rečenicu koja oslikava svu složenost posljedica s kojima se nosi žrtva.
Deklaracija počiva na četiri važna načela: silovanje i spolno nasilje u sukobu teško je kršenje Ženevske konvencije i počinitelji mogu biti uhapšeni svuda u svijetu; nema oprosta za počinitelje u mirovnim sporazumima koji su silovanje svrstavali u manje zločine.
Nadalje, novi Međunarodni protokol treba biti donesen 2014. godine u svrhu boljih standarda prikupljanja dokaza kako bi što više žrtava dobilo pravdu, a da bi se to postiglo Deklaracija predviđa podršku i zaštitu civilnih udruga koje nadziru i dokumentiraju zločine spolnog nasilja.
Hiljade silovanih
Procjenjuje se da je oko 60.000 žena bilo silovano na prostoru bivše Jugoslavije od 1992. do 1995. godine, navodi u svome članku Bangura.
Prema UN-ovim podacima, u Ruandi je između 100.000 i 250.000 žena bilo silovano u tri mjeseca genocida 1994. godine.
U Sijera Leoneu bilo je silovano oko 60.000 žena (1991-2002), u Liberiji oko 40.000 (1989-2003) te oko 200.000 u Demokratskoj Republici Kongo od 1998. godine.
“Deklaracija koju je podržalo toliko mnogo zemalja istinska je promjena u ponašanju prema silovanju u ratnoj zoni i spolnom nasilju” i jasna poruka “da se međunarodna zajednica mora i da će se suočiti s tim zločinima”, rekao je Hague.
Promjena je to u odnosu na stoljeća prešutnog prihvatanja silovanja u sukobima.
Sve su strane u Drugom svjetskom ratu počinile silovanja, no nijedan od dva suda za ratne zločine, u Tokiju i Nirnbergu, nije te zločine priznao kao ratni zločin, piše Bangura.
Hague je najavio da će pozvati preostalih 80 zemalja da podrže Deklaraciju te da će iduće godine Velika Britanija biti domaćin konferencije o tom pitanju i okupiti vladine, vojne i pravosudne predstavnike.
Izvor: Agencije