Porast svijesti o doniranju matičnih ćelija

Posljednjih šest godina, od pokretanja Fondacije Ana Rukavina, u Hrvatskoj je porasla svijest o doniranju vlastitih matičnih stanica. Aktiviran je i registar dobrovoljnih davalaca, u kojem spas traže osobe oboljele od leukemije i drugih malignih bolesti.
Matične stanice mogu se donirati iz koštane srži, krvi iz pupkovine ili iz perifernih matičnih stanica.
Ana Begić se prije četiri godine suočila s opakom bolešću – fibrozom. Prognoze ljekara joj nisu davale puno vremena, no ona nije klonula duhom. Transplantirana joj je koštana srž, zahvaljujući registru dobrovoljnih darivatelja matičnih stanica.
„Krv nema ni vjeru ni naciju, jučer sam to bila ja, danas je netko drugi, sutra će to biti netko treći. Nikada se ne zna ko kome može pomoći i ko koga može spasiti, ali ujedinjeni možemo napraviti čudo“, kazala je.
Slamka spasa
Upravo je čudo pokrenula njezina imenjakinja, novinarka Ana Rukavina. Prije više od šest godina, pismom kojim je zatražila pomoć senzibilizirala je hrvatsku javnost. Bitku za život ipak je izgubila, no nastavila ju je za druge Anina majka.
„Kada čovjek oboli, i nema ni brata ni sestru ili nisu podudarni pa ne mogu biti donori, onda kao jedina slamska spasa ostaje taj registar i zato je dobro imati nacionalni – mi smo svi slični, podudarni“, navodi Marija Rukavina.
Prije smrti njene kćeri, u registru je bilo tek 150 osoba. Sada, nakon brojnih medijskih akcija taj se broj povećao i spasio mnoge živote, navodi novinarka Al Jazeere Ana Mlinarić koja se javila iz Zagreba.
„Davanjem uzorka krvi i ja postajem potencijalni darivatelj matičnih stanica. Moji će podaci ući u registar koji u Hrvatskoj trenutno broji više od 38.000 ljudi“, rekla je Mlinarić tokom davanja uzorka.
Ovako se Hrvatska našla u samom svjetskom vrhu i ima najrazvijeniji registar u regiji. Slovenija broji gotovo 16.000 dobrovoljnih darivatelja, Srbija 1.800, Makedonija ih ima 150, dok Bosna i Hercegovina uopće nema registar.
Procedura za registraciju je jednostavna – sve što treba učiniti je ispuniti prijavnicu, kojom potvrđujete da ste saglasni darovati svoje matične stanice i dati uzorak krvi.
Najljepši poklon
To su učinili i neki zagrebački studenti.
„Već sam razmišljao i prije, ali nikako nisam stigao. Sad sam baš odlučio, dakle idem prvo tu, a onda ću na faks i dalje obaveze“, govori student Igor.
Slično smatra i njegova kolegica Ida.
„Ovdje samo izvadiš krv i ako te nađu nije strašno da spasiš nekome život.“
Najljepši je to poklon i za liječnike, jer znaju koliko je teško pronaći kompatibilnog darivatelja.
„Neki bolesnici imaju velik broj mogućih davatelja, a za neke može biti takva situacija da ne možete naći nikoga tko bi mu bio podudaran“, kazala je Zorana Grubić (Laboratorij za HLA tipizaciju).
Takvu je sreću u Hrvatskoj imalo 27 osoba, među kojima je i Ana Begić, sa početka priče, kojoj je novi život donio je i neke nove snove – upoznati osobu, koja joj je omogućila da se i dalje smije.
Izvor: Al Jazeera