Hrvatski beskućnici u zamkama birokracije

Mnogi od hrvatskih beskućnika nemaju osobne iskaznice, jer nemaju ni stalnu adresu na kojoj žive, a osobna im je temeljni dokument bez kojega se ne mogu prijaviti na Zavod za zapošljavanje, ne mogu dobiti financijsku pomoć, niti ostvariti bilo koje pravo kako bi se izvukli iz loše situacije.

Takvi nevjerojatni birokratski zapleti dodatno otežavaju život beskućnicima, za koje se procjenjuje da ih je trenutačno blizu 10.000 u Hrvatskoj.

Al Jazeera je posjetila prihvatilište za beskućnike nedaleko Zagreba, gdje je zatekla Marka Notersberga, koji, umjesto na poslu, dane provodi u prihvatilištu za beskućnike.

Godinama je radio kao električar, no onda se spletom okolnosti našao na ulici. Bez stalne adrese nema ni osnovni dokument – osobnu iskaznicu, a bez nje svi razgovori s mogućim poslodavcem izgledaju isto.

“I on me sad pita: ‘Je l’ piješ?’, a ja rekoh: ‘Ne’. ‘Je l’ se drogiraš?’. Opet rekoh: ‘Ne.’ I onda me pita za dokumente. Velim mu ja: ‘Nemam vam ja dokumente.’ Pokažem mu papir, a on pogleda i reče: ‘Ne, ne, ne, jer mene će oderati po džepu opasno'”, priča Zagrepčanin Marko Notersberg.

Kršenje propisa

Zima je, pa je Marko primljen u prihvatilište, no strogo zakonski gledano krši propise.

“Pravila kažu ovako: da bi beskućnik došao u prihvatilište mora imati uputnicu Centra za socijalnu skrb. Da bi je dobio mora imati osobnu iskaznicu. Nju nema, jer nema adresu na kojoj živi i jer je beskućnik. Neki centri beskućnike zato prijavljuju na svoju adresu, no drugi ne žele, jer kažu – zakon nije jasan. Nije vam jasna ova birokratska petlja? Zamislite tek zbunjenost ljudi koji nemaju krov nad glavom, ni telefon, niti pristup internetu”, javlja iz Zagreba Al Jazeerina reporterka Jasmina Kos.

Kako bi raspetljali ovaj problem, nadležna ministarstva dogovorila su da svi centri za socijalnu skrb odsad mogu na svoju adresu prijavljivati boravište beskućnika.

“Sada je tu bio začarani krug. Oni nisu mogli u centru, primjerice, prijaviti svoju adresu na adresu centra i zbog toga su bili uskraćeni za iskorištavanje svih ostalih prava iz sustava. Sada, kad mu se ponudi smještaj, on će biti prijavljen na tom smještaju i problem je time riješen”, objašnjava Maja Sporiš, zamjenica ministrice socijalne politike.

Birokratske petlje

Međutim, pojavljuje se “birokratska petlja broj dva” – Marko sada ima smještaj i hranu u zagrebačkom prihvatilištu, no ako bi prijavio i boravište – automatski bi izgubio pravo na smještaj, jer se prihvatilište nalazi na području drugog grada, Velike Gorice, iako ga financira Grad Zagreb.

I tu problemima nije kraj, jer najveće prihvatilište u Hrvatskoj zbog birokracije radi ilegalno.

“Ne možemo se osnovati, jer nisu utvrđeni minimalni tehnički uvjeti, koje treba utvrditi nadležno ministarstvo svojim aktom i tada bismo mogli registrirati svoju djelatnost. Zbog toga još radimo i djelujemo ilegalno”, upozorava Zvonko Mlinar, voditelj prihvatilišta za beskućnike.

Zakoni su doneseni, no ne i provedbeni akti, a to daje alibi mnogim većim gradovima, koji, iako bi, prema zakonu, morali osnovati prihvatilišta i javne kuhinje, to ne čine.

Marko iz ove priče želi samo jedno – da mu se birokracija makne s puta kako bi mogao krenuti dalje.

Izvor: Al Jazeera