U Hrvatskoj blizu deset hiljada beskućnika

Prema procjeni nevladinog udruženja Hrvatske mreže za beskućnike – na ulicama i u prihvatnim centrima je blizu deset hiljada osoba bez krova nad glavom.

Zbog predrasuda teško nalaze i posao i svoje mjesto u društvu. Jedina pomoć države je nešto manje od 80 eura socijalne pomoći.

Bliži se zima i dok u Zagrebu još ima dovoljno kreveta, u manjim gradovima slika je potpuno drugačija.

Socijalna naknada

Jedan od deset hiljada – tako se osjeća 19-godišnji Karlo Hrženjak. Najmlađi je beskućnik u Zagrebu. S bratom, ocem i majkom već šest godina živi u prihvatilištu, jer im je porodična kuća izgorjela.

Nitko od njih ne može naći posao, a jedina pomoć države je socijalna naknada od 600 kuna po osobi – s kojom ne mogu ništa.

“Ja, nažalost, ne radim, ali nadam se da ću naći posao, da ću se osamostaliti, otići odavde za početak, to mi je glavni cilj – otići odavde. A onda što bude, naći curu i tako”, priča Karlo.

Uz pronalazak posla veliki su problem i predrasude. Društvo je, kaže Karlo, takvo da lako odbacuje različite. Broj beskućnika iz godine u godinu raste, a struktura se znatno mijenja.

Zvonko Mlinar, potpredsjednik Hrvatske mreže beskućnika, objašnjava: “Korisnici ovdje imaju u prosjeku 20 godina radnog staža. Mi imamo 40 korisnika koji su psihički bolesne osobe, koje bi trebale biti smještene u domovima za psihički bolesne osobe. Imamo 25 branitelja koji čekaju na ostvarivanje nekih svojih prava. Imamo 12 ljudi koji su stariji od 80 godina, koji bi trebali biti u nekom domu umirovljenika.”

Među njima je i najstarija zagrebačka beskućnica Fata Dedić. U svoje 83 godine, kaže, prošla je svašta, no u dom za starije ne želi, iako bi voljela živjeti u boljim uvjetima.

“Imam tri sina, nigdje ne rade. Ko će mi pomoći, kad ni oni sami ne rade. I ovdje nitko ne dođe da kaže ‘kako su ovi stari ljudi, imaju li što za jesti’, vidite što donesu, to imamo pola za ručak pola za večeru”, kaže Fata. 

Prihvatilište u Zagrebu nudi najbolje uvjete. Mjesta i u zimskim mjesecima ima dovoljno. A gradske vlasti planiraju otvoriti stambene zajednice za mlade beskućnike. 

Briga na lokalnim vlastima

Međutim, u ostatku Hrvatske nije dobro. Država je svu brigu prebacila lokalnim vlastima. Beskućnika ima svugdje, ali mjesta za njih u manjim gradovima, uopće, nema.

Zvonko Mlinar, potpredsjednik Hrvatske mreže beskućnika, kaže: “Država je zakonom propisala da su veliki gradovi i središta županija obavezni da osnuju prihvatilišta i financiraju ih. No, nažalost, to se ne čini.”

Svjetski dan beskućnika – jedan je dan u godini kad problemi ove grupe društva dođu do očiju javnosti. Međutim, društvo je to koje treba napraviti pomak.

Od predrasude prema onima u kartonskoj kutiji – do pružanja šanse za život dostojan čovjeka, izvještava Jasmina Kos iz Zagreba. 

Izvor: Al Jazeera