Isti problemi veza među Srebreničanima

Predizborna kampanja za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini, koji će biti održani 7. oktobra, ulazi u završnu fazu.

U Srebrenici se ovaj put za mjesto načelnika opštine bore tri kandidata, a ključno je pitanje da li će pobijediti bošnjački ili srpski kandidat.

Na biračkom spisku je 14.090 imena osoba s registriranim prebivalištem u Srebrenici, ali je stvarni broj stanovnika znatno manji.

U srebreničkoj Osnovnoj školi, prvi put od rata, bošnjačka djeca uče bosanski jezik.

Na osnovu približno jednakog broja učenika srpske i bošnjačke nacionalnosti, odobrilo je to Ministarstvo prosvjete Republike Srpske (RS).

Nacionalni sastav učenika prije raspisivanja izbora bio je uzorak za cijelu opštinu, pa se pretpostavljalo da u Srebrenici živi približno jednak broj Bošnjaka i Srba.

Registriranih je 14.090, no takstita Darko Cvjetinović, koji svakodnevno prevozi građane, kaže da ih nema ni približno toliko.

“To su, možda, na papiru, ali ovdje, realno, na opštini, možda da živi 4.000 ljudi. Koji su tu”, navodi on.

Mržnja na sat

Sead Halilović je Bošnjak, Nebojša Šurlan Srbin, a obojicu frustrira što će o njihovim životima odlučivati ljudi koji ne žive u Srebrenici.

“Znate, ljudi koji žive u Tuzli, Sarajevu, Srbiji… A mi ovdje imamo zajedničke probleme. Vodovod napaja i Srbe i Bošnjake vodom. Pa kada nestane vode – nema ni Bošnjacima, ni Srbima”, kaže Halilović.

“Gledajte, ja sebe smatram za srpskog patriotu, ali to mi ne daje pravo da budem šovinista prema drugima. I sad neki ljudi mogu kako hoće. Hoćete da rješavate srpsko pitanje? Rješavajte, ali uporedo rješavajte i socijalne i ekonomske probleme, jer to su dvije nevezane stvari. Ali, oni se konstantno kriju iza te krinke srpstva i bošnjaštva”, smatra Šurlan.

Iako obrazovani, ni Sead ni Nebojša nemaju posao. Šurlan je izlaz vidio u politici, ali ona, kaže, nije bila po njegovoj mjeri.

“Jedan prosječan Srbin može prosječnog Bošnjaka da mrzi sat vremena dnevno i onda da se bavi svojim problemima. Ali, imaju ljudi koji su plaćeni da mrze tog Bošnjaka ili Srbina 24 sata dnevno. Njima plata zavisi od toga. Položaj, funkcija, novac. Onog trenutka kad ta mržnja nestane, on ostaje bez te pozicije, bez tih privilegija, bez tog posla”, rekao je.

Politička podobnost

Mladi iz Srebrenice sve više odlaze, pa i Halilović mašta da ode.

“Ljudi iz Bajine Bašte dolaze svaki dan ovdje da rade i poslije četiri [sata], kada oni odu, nama opet ostanu puste ulice”, govori on.

Dragana Jovanović je iz susjednog Bratunca i vodi Udruženje Prijatelji Srebrenice.

“Ne morate biti dovoljno dobro školovani, ali ako ste politički podobni, veće su vam šanse da dobijete posao nego kada ste školovani a ne pripadate nikome”, ističe ona.

Od izbora ne očekuje mnogo.

“Čini mi se da smo mi tu samo scenografija za građenje pojedinačnih političkih karijera”, navodi Jovanović.

Novinarka Al Jazeere Nadina Maličbegović, koja je boravila u Srebrenici, navodi kako je “već je izvjesno da izborni rezultat neće zavisiti od programa stranačkih kandidata, već od volje birača koji ne žive u Srebrenici da dođu i glasaju”.

“Više politike svoj su dio posla uradile mnogo ranije, pa su, osim onih što su do rata živjeli u Srebrenici, lične karte dobili i ljudi koji nikada nisu imali nikakve veze sa Srebrenicom”, dodaje Maličbegović.

Izvor: Al Jazeera