Bijeli baloni u znak sjećanja na logoraše

Na mjestu nekadašnjeg koncentracionog logora Omarska kod Prijedora počelo je obilježavanje dvadesetogodišnjice zatvaranja ovog logora.

Od maja do avgusta 1992., u tom logoru ubijeno je  između 700 i 900 zatvorenika, Bošnjaka i Hrvata iz Prijedora.

Kako je iz Omarske izvijestila reporterka Al Jazeere Ljiljana Smiljanić, na području Prijedora traga se za još blizu 1.200  žrtava.

Šerif Velić u logoru Omarska proveo je 90 dana. Poslije zatvaranja, prebačen je u drugi logor, na Manjaču. Kako je kazao za Al Jazeeru, sve što je vidio i preživio, teško se može riječima opisati.

Ubijeni na kućnom pragu

„Ovako je bio suton, akšamsko doba…Oni su nas, moju grupu u kojoj sam bio, pustili da idemo tamo u tom pravcu. Tamo je već bila nekakva živica, nekakav kanal…da idemo izvršiti nuždu … Kad sam ja došao tamo, prvo što sam vidio bio je jedan red mrtvaca, koji tu leže, naših logoraša“, kazuje Velić.

„Bijela kuća, hangar i Upravna zgrada – tu je bilo nekoliko hiljada logoraša od maja do avgusta 1992“, izvijestila je Smiljanić.

U hangaru je bio i tada sedamnaestogodišnji Mirsad Duratović. Sada je predsjednik Udruženja logoraša Prijedor ‘92 i jedini preživjeli od članova svoje porodice.

„U etničkom čišćenju mog sela na kućnom pragu ubijeno mi je 10 članova porodice. Među njima brat, koji je imao 15 godina, otac, did, nana, koji su imali preko 70 godina, stričevi, strine, tetke, stričevići. Ja sam preživio zato što sam dospio u logor Omarska“, kaže Duratović.

Logor se nalazio u krugu rudnika. Preživjeli i porodice žrtava žele da to mjesto obilježe spomenikom.

Međutim, sadašnji vlasnik rudnika Arcelor Mittal to ne dopušta. Kažu da bi to narušilo međuetničke odnose. Osam prijedorskih udruženja, među kojima i Udruženje logoraša, poručuju da od spomenika neće odustati.

„Organizatori obilježavanja 20. godišnjice zatvaranja logora prisutnima su podijelili bijele balone. Na svakom od njih je ime jednog od stradalih Prijedorčana“, izvijestila je Smiljanić.

Velić kaže da i  sada osjeća posljedice torture, dok je u ratu samo mislio na to kako da preživi.

„Jednostavno su željeli…ja prvi, ali imam osjećaj da su tako željeli i ostali, da je čovjek zrak, da ipak egzistiraš, ali da oni tebe ne mogu vidjeti, da tebe nema. Da te ima, al´ da te nema“, kaže on.

Prema podacima Ujedinjenih naroda, iz Prijedora je protjerano blizu 53.000 Bošnjaka i Hrvata.

U logore Omarska, Keraterm i Trnopolje odvedeno je 31.000 Prijedorčana nesrpske nacionalnosti. Više od hiljadu još se vode kao nestali.

Obilježavanju godišnjice zatvaranja logora Omarska prisustvuju predstavnici OHR-a, ambasada i međunarodnih organizacija angažiranih u BiH.

Logorašima je posebno značajan dolazak britanskog novinara Eda Vulliamyja, koji je 1992. svijet upoznao sa postojanjem logora za Bošnjake i Hrvate u Krajini i sa torturama kroz koje su prolazili.

Masovne grobnice

U okviru planiranih aktivnosti obilježavanja zločina, u nedjelju su povratnici u Prijedor mirnom šetnjom gradskim ulicama odali počast žrtvama ubijenim u ovom gradu. Riječ genocid Prijedorčani su ispisali na 102 torbe, koliko su ih nosili u povorci, a koje predstavljaju broj djece ubijene u Prijedoru.

Takođeru nedjelju, u prijedorskom pozorištu je obilježena smrt poznatog prijedorskog ljekara Ese Sadikovića, a ispred bivšeg logora Trnopolje prikazana su dva dokumentarna filma u vezi sa zločinima počinjenim u Prijedoru.

Prema izjavama preživjelih logoraša, upravo na prostoru rudnika Omarska nalazi se još nekoliko masovnih grobnica. 

Početkom avgusta 1992. godine američki i britanski novinari Vulliamy, Roy Gutman, Penny Marshall  i Ian Williams otkrili su prijedorske logore. 

Fotografije izgladnjelih logoraša obišle su svijet i izazvale zgražavanje javnosti, te su usljed pritiska logori Omarska i Keraterm zatvoreni šestog avgusta 1992. godine.

Izvori: Al Jazeera i agencije