Hrvatskoj prijete visoke kazne zbog otpada

Zagreb je samo jedan primjer grada u kojem nije riješeno pitanje odlaganja otpada.

Problem je to koji u Hrvatskoj postaje sve veći kako se zemlja približava ulasku u Evropsku uniju (EU).

Ako ne počne sortirati otpad i ne sanira sve deponije, Hrvatska će EU-u plaćati milionske kazne.

Ipak, ima i pozitivnih primjera – otok Krk već sada sortira komunalni otpad i time za 40 posto smanjuje količinu koju odlaže na deponiju.

Sortira 40 posto otpada

“Kad Petra Kosić čisti ciklu, krumpir ili krastavce iz svoga vrta, dobro zna – taj otpad ide u zasebnu kantu”, javlja sa Krka novinarka Al Jazeere Martina Kiseljak.

“Brinem da se odvaja, recimo ostaci od hrane u biootpad, onda plastika u ove da se odvoji i da to sve funkcionira, a papir u kantu za papir. U početku je bilo malo teže, trebali smo se priviknut, sad je to postalo rutina”,  priča Petra Kosić.

Što građani ne mogu odvojiti u svom domu, dovoze u jedan od zelenih otoka. Ovdje se prikupljaju gume, metal i bijela tehnika.

Kante za smeće, ipak, nikome nisu udaljene više od 100 metara.

“Na 1.500 mjesta na otoku Krku postavljeni su setovi kanti. Tu ide biootpad, papir, plastika, staklo, ostalo. Sve će se to još jednom razvrstati u reciklažnom dvorištu”, izvještava Kiseljak.

Plastične boce se odvajaju – jedne idu u prodaju, a druge za povratnu naknadu. Od biootpada radi se humus. I papir se prodaje, ali prije toga svaki će proći kroz ljudske ruke.

Adil Husikić, radnik Komunalnog poduzeća Ponikve, kaže: “Ja sad bijeli papir odvajam i ako prođe plastika, tetrapak, limenka mojim kolegama gore, to ja moram pokupiti, to je moj posao.”

Na ovaj način cijeli otok Krk sortira 40 posto otpada. Znači, od jedne tone otpada 600 kilograma ostaje na smetljištu, a 400 kilograma odlazi u preradu.

Dean Kosić, voditelj reciklažnog dvorišta, smatra: “Sustav nije jednostavan, kompliciran je, odnosno svatko se mora uključiti sa svojim doprinosom, od građana do nas koji se bavimo gospodarenjem otpadom. Svake treće godine uštedimo jednu godinu odlagališnog prostora.”

Odlaganje otpada u Hrvatskoj postaje sve veći problem.

Do kraja 2018. godine Hrvatska mora sanirati 200 službenih i još skoro 250 divljih odlagališta, što će stajati 375 miliona eura.

Paralelno sa sanacijom, mora se izgraditi desetak regionalnih centara za gospodarenje otpadom.

U suprotnom, EU kažnjava.

Hrvoje Dokoza, zamjenik ministra zaštite okoliša, kaže: “Ne postoji fiksna visina sankcija, ali imamo podatke za zemlje iz okruženja: Grčka, Italija, Bugarska. Grčka plaća 70.000 eura po danu za odeđena odlagališta koja nisu sanirana. Zavisi od količine, od broja odlagališta i zavisi od same kazne koju procijeni EU.”

Osim toga, do 2020. godine u Hrvatskoj će se morati razvrstavati minimalno 50 posto otpada.

Ovako kako to rade na otoku Krku, gdje su već sada sasvim blizu toga da zadovolje tu evropsku direktivu.

‘Ključ je edukacija’

Frane Mrakovčić, direktor Komunalnog poduzeća Ponikve, kaže: “Treba naglasiti da tu rezultati neće biti bitno veći ukoliko država kroz mjere prisile na neki način, kažnjavanje onih koji to ne rade, ne poduzme nešto, teško će se ostvariti u budućnosti u kratkom periodu veliki napredak.”

Vjeran Piršić, Udruga Eko Kvarner, govori: “Ono što je ključ je, zapravo, edukacija. Edukacija počinje za djecu u vrtićima i školama. Kad vama vaše dijete kaže da morate razvrstati papir i plastiku, vi ćete reagirati drugačije nego kad vam to kaže političar.”

Političari moraju osigurati infrastrukturu – kante, zasebno odvoženje otpada, reciklažna dvorišta.

“U većini hrvatskih gradova i općina to je još znanstvena fantastika”, izvještava Kiseljak.

Izvor: Al Jazeera