Za zločin u Srebrenici 142 godine zatvora

U Sudu Bosne i Hercegovine u Sarajevu u petak je izrečena najviša kazna u historiji ovoga Suda: u procesu četvorici optuženih za zločin protiv čovječnosti počinjen u julu 1995. godine u Srebrenici, Stanko Kojić dobio je 43 godine, Franc Kos 40, Zoran Goronja 40 i Vlastimir Golijan 19 godina zatvora.

I Tužilaštvo i odbrana najavili su žalbu na ovu prvostepenu presudu.

Tužilaštvo smatra da su oni trebali biti osuđeni za genocid, ili u najmanju ruku za pomaganje u genocidu, a odbrana će se žaliti na visinu izrečenih kazni.

“Sudsko vijeće ocijenilo je kako je tokom raspravnog postupka izvan svake razumne sumnje dokazano da su optuženi sudjelovali u zločinima protiv čovječnosti počinjenim nakon pada zaštićene zone Srebrenice”, kazala je u obrazloženju presude sutkinja Mira Smajlović.

Iako je optužnica teretila optužene i za genocid, sudsko je vijeće ocijenilo kako u dokaznom postupku ta kvalifikacija nije dokazana, jer nije potvrđeno da su oni znali za genocidnu namjeru političkog i vojnog vodstva bosanskih Srba, kao i za druga masovna ubistva.

‘Zastrašujuća težina zločina’

Sutkinja Smajlović ipak je istakla kako je težina zločina koje su počinila četvorica osuđenih “zastrašujuća”.

Oni su proglašeni direktno odgovornim za masovnu likvidaciju najmanje 800 bošnjačkih muškaraca i dječaka koji su zarobljeni nakon pada Srebrenice.

Samo zahvajujući svjedočanstvima trojice preživjelih, ovaj zločin je rasvijetljen, iako svi izvršioci još nisu kažnjeni.

Utvrđeno je kako je među pogubljenima bilo osoba mlađih od 16 i starijih od 80 godina. Ti su zatočenici 16. jula dovedeni na farmu Branjevo kod mjesta Pilica u okolici Srebrenice. 

Zločin u Branjevu

Deseti diverzantski odred formiran je 1994. godine kao profesionalna jedinica Vojske RS, a njome je, preko svojih ljudi, komandovao Ratko Mladić. 

Za učešće u strijeljanju 1.200 srebreničkih Bošnjaka u Branjevu 16. jula 1995. godine, Sud BiH ranije je na 10 godina zatvora osudio Marka Boškića.

Dražena Erdemovića, koji je priznao učešće u zločinu, Haški tribunal je osudio na pet godina zatvora.

Pod optužbom za genocid, u Izraelu je uhapšen Aleksandar Cvetković, ali se njegovo izručenje pravosudnim organima Bosne i Hercegovine još čeka.

Tužilaštvo BiH je prije dvije godine od Tužilaštva za ratne zločine Srbije tražilo i saslušanje Brane Gojkovića, osumnjičenog da je učestvovao u strijeljanju 1.200 Bošnjaka na farmi Branjevo. Gojkovića, koji živi u Srbiji, i danas traže pravosudni organi BiH.

Za komandantom Desetog diverzantskog odreda Miloradom Pelemišom, Sud BiH raspisao je međunarodnu crvenu potjernicu. Pelemiš sada živi u Srbiji, a tamošnji pravosudni organi terete ga za druga krivična djela. 

Za strijeljanje 1.200 zarobljenih Bošnjaka na farmi Branjevo, pripadnike Desetog diverzantskog odreda, prema iskazima nekoliko svjedoka, odabrao je bivši oficir za bezbjednost Dragomir Pećanac. Danas Pećanac živi u Srbiji.

 

“Optuženi su zarobljenike, od kojih su neki imali povez preko očiju i vezane ruke, izvodili iz autobusa i potom ih strijeljali pucajući im u leđa. Optuženi Kos i Kojić potom su ‘ovjeravali’ strijeljane, pucajući im iz pištolja u glavu kako bi bili sigurni da niko nije preživio”, opisala je sutkinja počinjene zločine.

Trojica dovedenih radi pogubljenja ipak su uspjeli preživjeti i na suđenju su svjedočili protiv egzekutora.

Brutalnost i okrutnost počinjenog zločina, po riječima sutkinje vidljiva je i iz činjenica da su sva četvorica tokom strijeljanja uzimali stanke kako bi ručali i pili pivo među leševima.

“To jasno govori o odnosu optuženih prema onome što su činili”, kazala je sutkinja.

Kako je izvijestila reporterka Al Jazeere Nadina Maličbegović, samo zahvajujući svjedočanstvima trojice preživjelih, ovaj zločin je rasvijetljen, iako svi izvršioci još nisu kažnjeni.

Maličbegović, koja se javila iz nekadašnjeg Doma kulture u Pilici, koji je tokom rata bio logor za muškarce i dječake iz Srebrenice, kazala je da je na tom mjestubilo zarobljeno 1.200 bošnjačkih muškaraca i dječaka.

“Osam stotina njih za manje od šest sati izvedeno je u ekonomiju Branjevo i strijeljano“, rekla je ona.

Zaštićeni svjedok, jedan od trojice koji su preživjeli strijeljanje, kazao je za Al Jazeeru da su zarobljenike iz Pilice do obližnje farme dovozili u grupama.

Nakon što bi strijeljali jedne, dovodili bi druge i tako do kraja.

Sagovornik Al Jazeere je, od pripadnika Desetog diverzantskog odreda, prvi put čuo za genocid. “Kaže – napravili smo genocid, kao u Jasenovcu što je bio 1941.Oni su sami to rekli”.

“Rafal samo. Mi smo pali odmah. Ja sam pao, nisam bio ranjen. Pitaju ‘ima li ko živ?“, kazuje zaštićeni svjedok.

„Jedan kaže – ‘imam ja’. Drugi se javi – ‘imam ja, hajd’ me ubi’. Oni su im prišli i samo … mali je pucanj bio, mora da je pištolj. Dva metka opali i njih je pobio, i tako je teklo to, dok nisu pobili sve.”

Među strijeljanim bili su i dječaci od 15 i starci od 80 godina.

Dok je ležao na podu, sagovornik Al Jazeere, sada već u osmoj deceniji života, tada je, od pripadnika Desetog diverzantskog odreda, prvi put čuo za genocid.

“Kaže – napravili smo genocid, kao u Jasenovcu što je bio 1941. Oni priznaše sami, eto. Oni su sami to rekli”, kazuje zaštićeni svjedok.

Sagovornik Al Jazeere zatim je uspio pobjeći.

“Pa, bio je strah. Bio sam prilično zdrav, ali ne mogu noge od straha da idu. Ali opet sam bježao. Bježao koliko sam mogao. Od smrti bježi svako”, kazuje on.

Mesud Subašić (20) nije uspio pobjeći. Njegova majka Mina priprema se za ukop Mesudovih posmrtnih ostataka 11. jula u Potočarima. Drugog sina, Nermina, ranije je ukopala, do je njen treći sin, Samir, preživio.

“Znate kad trebate da sjednete da jedete, gdje je porodica bila obimna, a sada nemate s kim. Trebate da se veselite – nemate s kim. Žalost nekakva – opet nemate s kim. Fali nam”, kazuje Samir Subašić.

„Sekundarne grobnice u kojima su pronađeni Mesudovi skeletni ostaci, povezane su s Branjevom. Pa ipak, niko nikada neće saznati je li ubijen u Branjevu“, izvijestila je Maličbegović.

Kako je pojasnio Senad Hasanbegović iz Identifikacijskog centra u Tuzli, rijedak je slučaj pronalaska kompletnog tijela u nekoj sekundarnj grobnici, „Ili nakon izvjesnog vremena da nam određeni dijelovi spoje to tijelo, pa da bude relativno kompletno. Uvijek nedostaju pojedini dijelovi tijela. Uvijek.”

Optuženi su se tokom suđenja branili kako su morali provesti zapovijed Milorada Pelemiša, zapovjednika svoje jedinice, jer bi u protivnom i sami bili ubijeni.

Tokom suđenja je, međutim, utvrđeno kako su optuženi nakon pogubljenja na Branjevu odbili otići sudjelovati u likvidaciji još 500 zarobljenika u mjestu Pilice.

“Za počinjenje ovakvog zločina niti jedan pravni sistem ne predviđa adekvatnu zatvorsku kaznu”, kazala je sutkinja Smajlović.

“Nakon toga im se ništa nije dogodilo”, kazala je sutkinja Smajlović, a kao otežavajuću okolnost navela je iskaz optuženika po kojemu nisu željeli sudjelovati u dodatnim likvidacijama, jer su bili “umorni”.

Maksimalna zaprijećena kazna za zločin protiv čovječnosti prema zakonu BiH je 45 godina zatvora, a nešto manje zatvorske kazne izrečene su samo stoga jer su optuženi izrazili kajanje zbog počinjenih zločina.

“Za počinjenje ovakvog zločina niti jedan pravni sistem ne predviđa adekvatnu zatvorsku kaznu”, kazala je sutkinja Smajlović.

Vlastimir Golijanin, koji je dobio najmanju kaznu, osuđen je na devetnaest godina zatvora, jer je u vrijeme kada je sudjelovao o zločinima tek postao punoljetan i u njegovu slučaju maksimalna bi kazna mogla biti tek godinu dana duža.

Četvorici nepravomoćno osuđenih produžen je i pritvor u kojem se nalaze od 2010. godine.

Kojić, Golijanin i Goronja uhapšeni su u BiH, dok je Kosa uhapsila policija u Hrvatskoj na graničnom prijelazu sa Srbijom.

Nove optužnice

Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je podiglo optužnice za genocid protiv državljana Srbije Nedeljka Milidragovića, s nadimcima “Neđo”, “Pajo” i “Lega” i Alekse Golijanina zvanog “Aca”.

Optuženi Milidragović, kao komadir voda Centra za obuku Jahorina Specijalne brigade policije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Republike Srpske (RS) i Aleksa Golijanin kao njegov zamjenik, terete se da su u periodu od 10. do 19. jula 1995. godine u okviru kojeg su pripadnici Vojske RS-a (VRS) i MUP-a RS-a preduzimali široko rasprostranjen i sistematičan napad protiv bošnjačkog civilnog stanovništva iz zaštićene zone Ujedinjenih naroda (UN) Srebrenica, počinili krivično djelo genocida.

Tužilaštvo je saopćilo da je optužnica proslijeđena Sudu Bosne i Hercegovine na potvrđivanje.

Izvori: Al Jazeera i agencije